Ove godine u konkurenciji smo bili s još dva Minija. Jedan je bio proto, a drugi serijac i treba naglasiti da je riječ o posadama koje su ovu regatu odjedrile bar 6-7 puta do sada.

Prvi dio smo jedrili po laganom vjetru kad se vidjelo da je taj proto do vjetra od 8 čvorova brži od nas, ali nakon toga smo mi bili u brzinskoj prednosti... Libera je onako"tenkić" i treba joj malo više vjetra.

Nakon što smo obišli bovu postavljenu ispred Grado-a krenuli smo na jug i ta etapa prema obali Istre se jedrila u orcu. Od tih trenutaka počinjemo se oslanjati na routing koji je predviđao da će vani biti jači vjetar, pa smo krenuli u tom smjeru. To je bila prva greška jer se to nije ostvarilo. Ostali su za to vrijeme dobili burin, a mi smo ostali previše vani i oni su nam se tu već odvojili. Tako da su oni praktički na jednim uzdama odradili cijelu dionicu, a mi smo se mučili s klasičnim orcavanjem. Istina, kad smo shvatili da je uz obalu burin i mi smo se približili, ali oni su do tada napravili već popriličnu razliku.

Tijekom noći, kad je stigla nova prognoza, vidjelo se da dolazi hladna fronta i da će biti dosta gadno. Routing je predviđao da će nas ta jaka bura uhvatiti u Tršćanskom zaljevu prilikom povratka i znali smo da to neće biti dobro, pogotovo za nas u manjim jedrilicama. S tim novim saznanjima smo imali konzultacije s Organizacijskim odborom koji je tada odlučio skratiti regatu i da točka obaveznog okreta ne bude više svjetionik na Poreru (južna punta Istre), već svjetionik Sveti Ivan na pučini ispred Rovinja. Kasnije se ta odluka pokazala vrlo dobrom, jer bi mi manji pokupili stvarno najgori dio fronte.

Nakon obilaska Sv.Ivana nastavili smo pratiti routing, moram priznati da u tim nekim stvarima doslovno pratim savjete koje dobijem od kolega, i okrenuli smo prema sjeveru jedreći bliže obali jer smo očekivali da će zapuhati tramuntana prije nailaska te fronte. Ostali su jedrili ravno na Caorle, a moj plan je bio da se mi postavimo više desno, pa da se situacija razvije suprotno od one u prvoj etapi kad smo mi orcavali, a oni jedrili na jednim uzdama.

Na vrhu Istre, 6-7 milja od Savudrije, prema vani, hvata nas tranzicija. Burin se gasi i očekujemo da će zapuhati tramontana otprilike iz 0°, kad je vjetar zapuhao iz 180°... tako da su prognoze totalno promašile! Taj vjetar je nastavio puhati do kraja i mi smo u odnosu na ostale ipak malo dobili jer smo bili povoljnije postavljeni... oni su bili točno ispod Caorlea, a mi ipak malo sa strane. Uglavnom, na kraju je razlika u cilju bila samo oko 3 milje, a u jednom trenutku smo iza vodećih bili udaljeni i 12NM!

Tu sam naučio da je izgleda veliki problem svim prognostičkim modelima kad se promjene dešavaju velikom brzinom da tada ne mogu pravilno predvidjeti kompletnu situaciju. Talijani su se izgleda više oslanjali na iskustvo i jedrili po osjećaju, pa su zato te dvije njihove velike odluke bile dosta bolje od naših.

Na kraju smo zadovoljni jer smo brzo vozili brod, premda možda ne baš uvijek u pravom smjeru...

Ivica Kostelić, Mini 650 - Libera