Foto: Dragan Držanić
Rekordno izdanje najdugovječnije regate za dvočlane posade s hrvatske strane Jadrana uspješno je završila s 85 postotnim učinkom... od 54 jedrilice na startu završilo ih je 46!
Zbog vremenskih neprilika i vrlo jakog juga start regate je prebačen s petka na subotu, a zbog najave vrlo slabih vjetrova na regatnom polju organizatori su subotnji start zakazali za 10:00. Tako su jedriličari dobili dodatna dva sata za jedrenje i s tim bonusom čak 14 jedrilica je dobilo priliku da u regularnom vremenu završi regatu.
Vrijeme na startu bilo je u skladu s prognozom, jedva primjetni povjetarac iz smjera zapad - jugozapad, po kojem je flota u slow motionu jedrila prema bovi od orce postavljenoj ispred Sustipana. Nakon nje jedrilo se prema bovi koja je uz Galebove predstavljala startnu liniju i potom je jedina obaveza jedriličarima bila ostaviti Sušac desnim bokom. Pokazalo se da je najbolje odabrala skupina jedrilica postavljena malo desnije od sredine startne linije, a do bove od orce najbrže je dojedrila Fatamorgana koja je startala iz trećeg reda.
Fatamorgana je maksimalno iskoristila svoje mogućnosti i u ovom dijelu regate pratnju ostavila iza sebe stotinjak metara. Nesmetano je nastavila jedrenje bliže Sustipanu i održavala prednost sve do Splitskih vrata.
Prvi nakon nje su bili budući pobjednici regate, dvojac iz JK Orsan na jedrilici Dubrovnik. Oni su na bovi od orce predvodili ostale pretedente na dobar plasman, a među njima svakako treba spomenuti čak četiri jedrilice Club Swan 36, maleni Otto e Mezzo, Magnum X3, IMX 45... U ovom početnom dijelu regate među njih se umiješala i Strilica, Melges 24 koji se orci prišuljao od Sustipana. S obzirom na uvjete u ovom dijelu regate to se još moglo i razumijeti, ali dvojac Jurišić-Perhat je svoje opasne namjere i vrhunsko jedrenje održavao do kraja regate, pa su čak i do pred sam finiš bili izraziti favoriti za pobjedu u korigiranom vremenu po Sušac Openu.
Ovaj prvi dio regate, brojnoj publici na lukobranu i Sustipanu, definitivno je bio najzanimljiviji. S obzirom na malene brzine jedrilica mnogi kormilari su se odlučili na rizik i ubacivanje u gužvu, pa nije nedostajalo poziva s isticanjem prednosti prolaska i srećom sve je prošlo bez kontakta i štete.
Nakon prolaska ovog filtera i obilaska druge oznake krenulo je rastezanje flote i izdvajanje najbržih na čelu. U principu su se svi držali najkraćeg puta prema Vratima, bez ekstremnih otklona, osim u finalnom dijelu ove etape kad se vodeća Fatamorgana izdvojila prema Šolti, a ostali su vjetar tražili na punti Brača. Odluka dvojca Arapov-Mrduljaš na kraju nije donijela očekivanu prevagu, jer ih u samim vratima Dubrovnik prestiže, a ostatak potjere opasno sustiže.
Sve jedrilice su u Splitskim vratima naišle na probleme i svaka je na svoj način tražila izlaz. Muka po Vratima trajala je do 16 sati, otprilike kada je i Bob 'n' Rock kao posljednji izašao na relativno otvoreno more. U tim trenucima vodeća petorka (tri Swana, Dubrovnik i Fatamorgana) je na desetak milja od Sušca. Njihov pritisak jednih na druge za zauzimanje vodeće pozicije priča je za sebe, pa je najbolje da je čujete iz prve ruke. Detaljno kako je regata izgledala ispričali su članovi posade Dubrovnika, pobjednika regate i u realnom i korigiranom vremenu:
Na startu smo nešto zapeli, napravili smo jednu pojalabandu nekih 4-5 minuta prije starta i nismo se maknuli s tog mjesta sve do signala starta. Tako da smo startali s mjesta gdje nismo planirali. Tek kad se malo raščistila prva linija i stiglo malo vjetra uspjeli smo krenuti prema Sustipanu. Tamo je bilo dobro, lijepo je vuklo i do prve bove smo stigli kao drugi, odmah iza Mate. Na kraju je dobro ispalo iako nije bilo dobro u samoj proceduri. Na početku smo jedrili s genakerom jer sam planirao da jedrimo malo više prema Braču. To smo i napravili nakon obilaska pina, koji je bio druga obavezna bova. Kad smo već bili u blizini Brača učinilo mi se da smo previše nisko pa smo se prebacili na drifter. Lijepo smo krenuli, jedrili smo odlično i došli smo u situaciju da smo trebali prebaciti jedra koja nismo dignuli na novo mjesto na palubi, malo više prema krmi. I sve je bilo dobro dok nisam uhvatio vreću s olujnim jedrima koju dok sam prebacivao uspjevam baciti u more! Onda brzo akcija rolanja driftera, pojalabanda i natrag po jedra da ih spasimo prije nego potonu. Uspjeli smo ih uhvatiti taman prije nego je vreće potonula, ponovo pojalabanda, odrolaj drifter i idemo dalje. Dalje je sve bilo kako sam i mislio da će biti. Splitskim vratima smo prilazili od Bobovišća i Milne od kuda su nam dolazili neki refuli i vrlo dobro smo se izvukli. Iz Vrata smo izašli prije Mate. Prije samog izlaska vidjeli smo da vani pjeni, pa smo se odmah pripremili za flok i skidanje driftera što smo i napravili odmah čim smo izašli vani. Od tuda je bilo jedrenje pun gas. Prvi plan je bio da idemo oko Vodnjaka od kuda bi se samo spustili prema Sušcu, ali dolje, malo prije Pelegrina pali smo prenisko i odlučili smo da ne idemo forsirati, pa smo se spustili prema Ždrilcu. Iz te pozicije smo vidjeli da ni drugi brodovi nisu bili u boljoj poziciji, već su i oni bili nisko i da su i oni morali za nama. Kad smo došli do Pelegrina ponovno smo se prebacili na genaker s kojim smo jedrili do Ždrilca. Kako ranije nisam nikad prolazio na jedra kroz Ždrilac, već samo motorom, nisam znao kako tu puše. Mislio sam da prebacuje preko, pa smo se tu vratili na flok. Međutim, nije trebalo ništa dirati... tu smo vidjeli Bambija da je on tako samo doletio s 12 milja i prošao bez problema. Mi smo se onda na izlazu vratili na genaker i onda smo i mi nastavili pun gas prema dolje. U toj zoni nas je Bambi prošao. On je vozio dosta oštrije i većom brzinom, a mi to nismo mogli pratiti. Onda smo rekli... OK, idemo jedriti našu regatu, bez pariranja i izvuči maksimum iz Dubrovnika. Tako da smo mi vozili malo više prema Vela Luci... kako je vjetar slabio dizali se, kad je jačao spuštali se i to je dosta dobro ispalo. Nismo puno zaostali za Bambijem, a do punte Sušca stižemo s druga dva Swana (Rameša - Šangulin, Hrvoj - Škrlj). Bambi nas je tu čekao u bonaci, ali uhvatio je jedan reful prije nas s kojim se izvukao iz zavjetrine, a nas troje se tu vrtilo još nekoliko minuta... ono, reful lijevo, reful desno... pa s kraja, pa krma, pa orca... Kad smo se napokon izvukli u čisti vjetar plan je bio da se držimo više na zapadu i malo bliže Visu jer je izgledalo da je s te strane malo jači vjetar. Tako da smo prvo napravili malo duži repiket prije nego smo okrenuli prema Paklenjacima. Kad smo napravili taj manevar i krenuli uzbrdo vidio sam da sustižemo Bambija. Negdje na pola puta do Paklenjaka vjetar je naglo skrenuo prema levantu. Udarilo nam je u provu i morali smo pojati i jedriti prema Vela Luci. Tu smo virali i jedrili opet prema Visu. Tu je i vjetar malo pao, pa smo se prebacili na drifter i nastavili odlično voziti... imali smo odličan i kut i brzinu. U tom smjeru smo jedrili dok vjetar ponovno nije dao od poje, pa smo onda virali i smjer je bio takav da smo se nadali s njim dojedriti do Paklenjaka. Kako smo jedrili vjetar je ponovno malo okretao i na kraju smo završili na Pokonjem Dolu. Ovog puta nisam htio da idemo kroz Ždrilac jer je već bila noć, a par sati ranije mi je bilo prvi put da sam uopće projedrio kroz njega, tako da odluka nije bila teška... Kako smo prvi ušli u Hvarski kanal onda su se ostali mogli ravnati po nama i vidjeli su kako nam puše i onda su vjerojatno zaključili da im je bolje okušati sreću kroz Ždrilac. Ali tu smo se opet škapulali, nakon par vira uhvatili smo neki vjetar s kraja zbog kojeg smo se držali bliže otoku i onda smo s tim refulićima orcavali kroz cijeli kanal. Izgleda da je ovaj potez bio stvarno važan, jer od ostalih samo je Bambi uspio proći kroz Ždrilac, a ostali su se morali okrenuti i jedriti oko Paklenjaka. I dok je Bambi došao do punte Pelegrina mi smo bili skoro pa pred Splitskim Vratima. Inače, kad smo okrenuli Pelegrin očekivao sam da će nas dočekati neki levanat, ali bilo je stvarno slabo i više smo išli na kurenat nego na vjetar, ali kad je vjetar stigao stvarno brzo smo prešli preko kanala. Onda kad smo stigli pred Vrata opet je bilo pitanje što ćemo i kuda ćemo. Zbog kurenta smo izabrali da u sama Vrata uđemo od Šolte i stvarno su nas iz Livke dočekali dobri refuli s kojima smo dosta dobrom brzinom prošli unutra i uspjeli se prebaciti ispod Mrduje. Tu smo oko sat vremena čekali vjetar. Prvi refuli su krenuli iz Milne... puhali bi pa stali, pa opet tako i iz Bobovišća... i tako smo se nekako u zoru dokopali punte Brača. U kanalu, iza Brača, u to vrijeme počela se formirati crta za koju sam pretpostavljao da je od levanta, ali kad smo stigli do nje ispostavilo se da se formirao vjetar s krme... nešto sa zapada. Tu smo se vrtjeli dosta dugo, nismo se uspjeli maknuti, a za to vrijeme su se počeli Bambi i Mate približavati. Znao sam će Mate opet ići pod Šoltu, ali sam očekivao da će ići zapadnije i da će u cilj dolaziti uz Čiovo, ali srećom nije bilo tako, a i do nas je stigao neki mali refulić s kojim smo parirali ekipi iza nas i držali se ispred njih. Najnapetije je bilo pred samim ciljem jer je vjetar dolazio sa svih strana. Bambi je uhvatio neki crni raz koji kao da je bio od tramuntane i s Code 0 je jedrio ravno prema cilju, a Mate i mi smo bili više prema sredini kanala. Tu smo onda i mi opet vratili se prema sredini da pokušamo i mi uhvatiti tu tramuntanu, ali ipak je nadjačao ovaj vjetar s istoka, tako da smo s tim jednim refulom uletjeli ravno u cilj dovoljno brzo i za realno i za hendikep. Stvarno je bila zanimljiva regata, nije bilo ni jednog trenutka kad smo se mogli opustiti.
Denis Vukas, jedrilica Dubrovnik
Foto: Duje Petrić
Drugi koskiper na jedrilici Dubrovnik bio je Ivo Kvestić:
Regata je bila toliko napeta i zahtijevala je puno rada, tako da nije bilo nikakvog spavanja, jednostavno se nije stiglo, a nije nam niti palo napamet. Stalno je ili netko nas ugrožavao ili smo mi nekog napadali. Ali nije bilo nikakvih problema po pitanju sna. Što se tiče hrane, svaki je pojeo po tri sendviča, svakih 5-6 sati, pa neke čokoladice... Adrenalin je stvarno bio jak i nisu se javljale potrebe ni za hranom ni za snom. Stalno je bilo samo naprijed, naprijed... odlučili smo pobijediti regatu ili "poginuti" pokušavajući. Vrebali smo svaku grešku protivnika i stvarno smo dobro iskorištavali sve prilike koje bi nam se ponudile. Istina, tih prilika nije bilo puno... svi što su bili u vrhu su stvarno vrhunski jedriličari i svi su imali cilj jednak kao i mi. Inače na brodu je sve odlično funkcioniralo, nije bilo nikakvih tehničkih problema, a puno smo radili s rasporedom mase. Jedra koja nisu bila podignuta smo po potrebi prebacivali po palubi, a jedini peh je bio kad je vreća s olujnim jedrima upala u more. Tad smo se morali okrenuti i vratiti po njih i bilo je već u posljednjim trenucima. Vreću sam zgrabio kad je krenula tonuti, a kako smo vozili stvarno ju je bilo teško izvaditi. Na kraju smo je morali udvoje izvlačiti i tu sam izgleda istegnu neki mišić i par sati nisam bio u svom najboljem izdanju. Procijenili smo da smo u toj situaciji izgubili sigurno jednu milju... zezali smo se kasnije da smo imali "man overboard" situaciju. Ali u svakom slučaju drago nam je što smo se vrlo dobro nosili protiv tehnološki superiornijih brodova, pogotovo u dijelu od Ždrilca do Sušca gdje su Swanovi s krilima i sa po dva kormila mogli skroz drugačije jedriti od nas, ali dočekali smo inkrmaniju situaciju zbog koje smo im se priključiili na Sušcu. Najvažnije je da ćemo ovu regatu pamtiti po dobrome!
Ivo Kvestić, jedrilica Dubrovnik
Što se tiče ostalih sudionika ovogodišnjeg Sušca ni većini njih nije bilo dosadno. Dapače, s ovolikim odazivom svatko je mogao pronaći sebi ravnog protivnika, a na moru je atmosfera bila slična onoj na regati Jabuka, kad je veliki broj jedrilica na istom mjestu i već sama takva koncentracija ne dozvoljava popuštanje, jer ako neki vaš propust neće iskoristiti prvi susjed, možda hoće onaj iza njega.
Ogromna većina sudionika je na putu prema jugu izabrala prolazak kroz Ždrilac, poput vodeće nekolicine. Samo pet jedrilica je izabralo kompletni obilazak Paklenjaka. To je najviše iskoristio jedini Class 40 - Crazy, koji je s obzirom na svoje tehničke karakteristike imao značajne probleme po slabom vjetru nakon starta, ali na Sušac zato stiže drugi nakon vodeće skupine. Ispred njega je bila jedino Strilica - Melges 24 koji je odlične pozicije nakon starta izvrsno iskoristio sve do Sušca i pri tome bio najozbiljniji kandidat za pobjedu po "premjeru".
Strilica Sušac uspijeva obići prva ispred ove skupine, ali zato je Crazy zapeo, a njegovo mjesto je zauzeo Magnum X3 uz kojeg su vrlo blizu bili Munjek F koji se u vodeću skupinu ubacio praktički iz drugog plana, te Otto e Mezzo.
Uz neočekivano velik broj sudionika regata je posebna i po tome što su se mješovite posade počele javljati u nezanemarivom broju. Bilo ih je pet! Najbolje plasiran je bio par na Crazyju, a iza njih su ostale mix kombinacije na Ramoni, Runawayu, Liberi i First Loveu. Inače, na Liberi, miniju 650, jedrili su Ivica Kostelić i Petra Kliba, a ova regata im je bila prvi službeni nastup u sklopu priprema za kvalifikacije u miješanim dvojcima za olimpijadu u Parizu. Istina, izostao je rezultat, ali ovo nisu bili uvjeti za njihovu jedrilicu, koja bi se pokazala mnogo boljom da je start bio u petak, po jugu zbog kojeg je regata bila i odgođena jedan dan.
Od ostalih sudionika svakako treba istaknuti i nastup vjerojatno najmlađe posade na ovogodišnjem Sušcu, Opatijaca Marka Vuksanovića i Luke Skokana na jedrilici Bokeljka koji su u cilj ušli kao vrlo dobri 16.
Raspored ulazaka u cilj s pripadajućim vremenima možete pronaći na ovom linku, dok se ovdje nalazi raspored nakon obavljene korekcije po Sušac Openu, kao i po THC-u, a bogatu fotogaleriju sa starta možete pronaći na ovom linku.
