U 3. poglavlju, kada smo govorili o različitim krojevima jedara izostavili smo krojeve spinakera. No sada, prije nego što počnemo detaljnije govoriti o trimu spinakera, prvo ćemo objasniti zašto se spinakeri kroje baš onako kako ih danas vidimo.
Kao i kod ostalih jedara (genova i glavnih jedara) i na spinakeru su opterećenja vrlo slično raspoređena. Ponovimo, najveća opterećenja se pojavljuju uzduž rubova jedra i radijalno se smanjuju prema sredini jedra. Nešto kasnije ćemo vidjeti kako su paneli u spinakeru upravo i složeni tako da prate zadana opterećenja.
Ovisno o financijskim mogućnostima ili pravilima klase, jedrilica može imati nekoliko spinakera koji se koriste pri različitim prividnim kutovima i brzinama vjetra.
Postoje tzv. VMG (velocity made good) spinakeri, koji se koriste pri malim brzinama vjetra i pri manjim prividnim kutovima (80°-110°). Ovi spinakeri su manje dubine, posebno u gornjem dijelu.
Zatim, postoje “runneri”, izrađeni od različitih vrsta i težina materijala; ovisno za koje brzine prividnog vjetra su namjenjeni.
Runneri se koriste za jedrenje niz vjetar pri kutovima prividnog vjetra od 115°-180°. U pravilu imaju veću dubinu od VMG spinakera, posebno u gornjem dijelu.
Slika 6.1 - Budući da je spinaker čvrsto pričvršćen samo u jednoj točki, vrhu, trimanje spinakera je složenije u odnosu na trimanje ostalih jedara
Veličina i omjer rubova spinakera
Zakrivljeni gornji rubovi spinakera čine izračun njegove površine složenijim. Zbog toga je u industriji proizvodnje jedara uvriježeno pravilo da se površina spinakera računa kao da su ti rubovi ravne linije. Kada se površina spinakera računa na ovaj način, ovisno o vrsti spinakera, stvarna površina odstupa 15-20% od površine koju je izračunao jedrar.
Duljina rubova i maksimalna širina spinakera računaju se pomoću dimenzija I i J. Omjer ovih dimenzija je u skladu s gotovo svim handicap formulama prema kojima se danas u svijetu jedri. S druge strane handicap formule koriste upravo omjer tih dimenzija jer pri izradi spinakera tijekom dugog niza godina, pružaju vrlo učinkovitu formu spinakera.
Dimenzije I i J se u formuli koriste na sljedeći način:
- Za izračun maksimalne širine: 1,8 x J [m]
- Za izračun visine spinakera: 0,95 x √(I² + J²) [m]
Dimenzija I predstavlja visinu jarbola od njegova vrha do palube i izražava se u metrima.
Dimenzija J predstavlja udaljenost od jarbola do najudaljenije točke na pramcu jedrilice i također se izražava u metrima.
Na ovaj način dobiva se provjereno iskoristiv omjer visine i širine spinakera (slika 6.2).
Slika 6.2 - Formule pomoću kojih se dobiva najoptimalniji odnos širine i visine spinakera
Krojevi spinakera
Postoje tri osnovna kroja spinakera:
- Triradijalni kroj
- Matrix kroj
- Fatcut kroj.
Kod sva tri kroja odrezani segmenti su usmjereni vertikalno i radijalno se šire od vrha prema sredini spinakera prateći opterećenje. Također svaki od krojeva ima jedan ili više vodoravnih segmenata koji su krojeni sa zakrivljenim rubovima, kako bi se postigla pravilna dubina u sredini spinakera (slika 6.3).
Slika 6.3 - Tri su osnovna kroja regatnih spinakera: triradijalni, matrix i fatcut kroj. Svi imaju radijalne segmente koji počinju u kutovima i šire se prema sredini spinakera.
• Triradijalni spinakeri se koriste za sve uvjete.
• Matrix spinakeri zbog smještaja segmenata su najčvršći i najučinkovitiji spinakeri.
• Fatcut spinakeri se koriste pri jačim vjetrovima zbog svoje manje dubine, posebno u gornjem dijelu.
Triradijalni kroj
Segmenti triradijalnog kroja počinju na rogljevima te se pravilno, radijalno šire prema sredini spinakera. Na sredini spinaker ima tri ili četiri horizontalna segmenta koja su krojena sa zakrivljenim rubovima.
Matrix kroj
Matrix kroj predstavlja varijaciju triradijalnog kroja, no u matrix kroju uopće nema horizontalnih segmenata. Radijalni segmenti šire se s vrha jedra prema dolje sve dok se ne susretnu sa segmentima koji se šire iz donjih rogljeva.
Ovakav potpuno radijalni kroj omogućava preciznije usmjeravanje vlakana smjeru opterećenja te smanjenje broja horizontalnih šavova. Zbog položaja segmenata spinaker ne gubi formu čak niti kada se jedri izuzetno oštro u vjetar. Matrix kroj pruža najlakši i najčvršći spinaker za određenu zadanu težinu materijala.
Fatcut kroj
Fatcut kroj se razlikuje od triradijalnog i matrix kroja jer je predviđen za jedrenje pri većim brzinama vjetra. Drugim riječima, ovakav kroj omogućava izradu vrlo plitkog spinakera. U fatcut kroju također postoje horizontalni
segmenti koji odvajaju vrh od donjih rogljeva, ali ih je manje i smješteni su puno niže nego segmenti triradijalnog i matrix kroja. Ukupna površina ovako krojenog spinakera je manja, naročito u gornjem dijelu. Najčešće se izrađuje od težih i čvršćih materijala kako bi izdržao opterećenja kod snažnijih vjetrova.
Asimetrični spinaker (genaker)
Kako im i samo ime govori, asimetrični spinakeri su krojeni asimetrično. To znači da uvijek imaju isti prednji (ulazni) rub i uvijek isti zadnji (izlazni) rub. Za razliku od simetričnih spinakera kod kojih oba ruba mogu biti ili ulazna ili izlazna.
Slika 6.4 - Asimetrični spinaker ili genaker je krojen kako bi ispunio određenu prazninu (upadnih kutova prividnog vjetra) u kojoj genova i spinaker nisu dovoljno učinkoviti. Asimetrični spinakeri puno bolje ispunjavaju tu prazninu od genova, koje su posebno krojene za jedrenje s vjetrom u bok, ili od plitkih (VMG) simetričnih spinakera.
Graf ispod teksta prikazuje kako postoji određen neispunjen prostor prividnih kutova vjetra kada je najučinkovitija genova i kada je najučinkovitiji spinaker. Asimetrični spinakeri puno bolje ispunjavaju taj prazan prostor od genova, koje su posebno krojene za jedrenje s vjetrom u bok, ili od plitkih simetričnih spinakera. Graf pokazuje da su plitki asimetrični spinakeri učinkovitiji za jedrenje pri manjim prividnim kutovima vjetra, dok su dublji asimetrični spinakeri učinkovitiji pri većim kutovima prividnog vjetra.
Uvijek postoji kompromis između penjanja i brzine, odnosno upadnog kuta prividnog vjetra i porivne sile (FR). Plitka jedra su učinkovitija pri manjim upadnim kutova prividnog vjetra, ali ona razvijaju i manju aerodinamičku silu (FT) a time i manju porivnu silu (FR) koja jedrilicu pokreće prema naprijed.
Graf - Na grafu je prikazana učinkovitost pojedinih prednjih jedara ovisno o upadnom kutu prividnog vjetra.
• Narančastom bojom je prikazana učinkovitost genove koja razvija najveću porivnu silu kod upadnog kuta prividnog vjetra od oko 50°.
• Crnom bojom prikazana je učinkovitost plitkog asimetričnog spinakera koji najveću porivnu silu razvija kod kuta od oko 90°.
• Žutom bojom je prikazana učinkovitost dubokog asimetričnog spinakera koji razvija najveću porivnu silu kod kuta od oko 110°.
• I na kraju, crvenom bojom je prikazana učinkovitost spinakera koji razvija najveću porivnu silu kod kuta od oko 140°.
iz knjige "Biti brži"
ing. pom. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
