Jedrenje s vjetrom u krmu obuhvaća raspon upadnih kutova prividnog vjetra od 130°-180°. U tom rasponu kutova, spinaker se ponaša više kao padobran nego kao aerodinamička površina. Vjetar ne struji preko površine od prednjeg prema zadnjem rubu spinakera, već spinaker “skuplja” vjetar poput padobrana.
Jedrenje s vjetrom u bok obuhvaća raspon upadnih kutova prividnog vjetra od 80°-130°. Kako vjetar struji od prednjeg prema zadnjem rubu spinakera, u navedenom rasponu kutova spinaker se ponaša poput aerodinamičke površine. Njegova forma tada je izrazito važna za pravilno strujanja vjetra, a time i za stvaranje što veće aerodinamičke odnosno porivne sile.
Trimanje spinakera je složenije u odnosu na trimanje ostalih jedara. Budući je spinaker čvrsto pričvršćen samo u jednoj točki, strujanje po njegovoj površini često je vrlo nepravilno. Kontrolama, o kojima ćemo govoriti u ovom poglavlju, mijenja se forma i porivna sila spinakera.
Kao kod genove i glavnog jedra, i kod spinakera postoje tri osnovna faktora kojima se kontrolira sila u jedru. To su: upadni kut vjetra, forma spinakera i izvijenost spinakera.
U 3. poglavlju, kada smo govorili o različitim krojevima jedara izostavili smo krojeve spinakera. No sada, prije nego što počnemo detaljnije govoriti o trimu spinakera, prvo ćemo objasniti zašto se spinakeri kroje baš onako kako ih danas vidimo.
Spinaker povećava učinkovitost i površinu jedara u jedrenju niz vjetar.
