Bilo je osam jedrilica. Na udare bilo i 30 čvorova vjetra. Jedrila su se dva trokuta ukupne duljine oko 6.5NM. Sve skupa je to trajalo oko sat i pol, dva. Bio je Bambi s Go Racing i Mate s Fatamorganom i u cilj su ušli u fotofinišu, u jedno 60cm razlike! I to je to, a ovi iza... klasika. Svi su dosta kratili jedra... Mate je vozio na dva krata. Nešto su pokušavali i s genakerima, ali problem je na tom području što su velike promjene smjera vjetra, pa je vjetar oscilirao po 20-30°. I onda je to po jakim udarima bilo vrlo teško voziti s genakerima. Pokušavali su, ali mislim da su odvozili samo jednu stranicu dok nisu vidjeli da nema smisla. Tako da su vozili s minimalnim jedrima. Na kraju je Bambi dignuo sve, ali nije uspio pobjeći Mati. Po mojoj slobodnoj procjeni Bambi je pred ciljem ostavio Matu sigurno jednu milju i na kraju mu je Mate doletio u prsi i završavaju u fotofinišu. S obzirom na konfiguraciju naše vale gdje čas zapuše s jedne pa s druge strane, unatoč tome što je ruta bila relativno kratka bilo je stvarno zahtjevno na moru. Morma reći da je i bilo dosta hladno. sigurno 6-7°C. Bio me strah da zbog temperature nitko neće doći, ali bilo je vrijeme da liga napokon krene i ne bi imalo smisla da odgađamo još jedan puta, pa sam rekao neka ide. Tako da s obzirom na uvjete ovih 8 jedrilica je stvarno dobar broj. Kasnije smo napravili mali domjenak i svima koji su stigli smo poklonili knjižice regatnih pravila :) Jedino nam je problem kad organiziramo regatu što nemamo kapacitete za primiti brodove, pa onda uvijek damo vremena da se nakon jedrenja brodovi vrate u matične luke pa se posade vrate automobilima na zabavu.

Ivo Hajduk, JK Strožanac

Bilo je jedno 30 čvorova bure i normalno da sam se izvrnuo dva puta :) Ono, jarbol u moru... Znači, u Strožanac sam stigao u teglju iza Kraljevića (Fugu, op.a.). Kako on ima windex pitao sam ga koliko puše. Rekao mi je 30, pa mi je pao mrak na oči... Onda sam otišao tamo u neku zavjetrinu da dođem sebi :) Nakon toga sam krenuo voziti... što ću... Vjetar je malo pao, prvo se vozila neka krma, pa mezzonava i orca. I u toj orci, u povratku, pukla mi je košuljica škote glavnog jedra. I dok sam rješavao taj problem škota je bila u heriklemi isto kao i škota floka, vozio sam nogom. Onda je došao reful i samo me izvrnulo. Ja sam sjetio na boku kao u lasera, ali nisam mogao laškati škotu jer je ta košuljica zapela. Tu sam bio izvrnut sigurno minutu i uspio sam to riješiti nogom, malo sam lupkao po tom... dobro, imam fiksnu kolombu pa sam se bez problema vratio natrag. Zatim sa odvozio dalje, još jednom se izvrnuo, ali puno kraće, jer sam brže uspio riješiti problem s tom škotom. E a kad sam se vraćao doma u jednom momentu je stvarno pomelo. Bilo je sigurno 25-30 čvorova. Ja sam bio s prvi kratom na glavnom jedru i flokićem i izvrnulo me ispred Žnjana i počelo nositi prema kraju. Tada sam spustio glavno jer mi je to bila jedina opcija i škapula sam se na nekih desetak metara od kraja. Srećom me nosilo u jednu uvalu... A kako sam vezan u Labuda morao sam proći kroz Splitsku luku, a unutra se pjena dizala i nije bilo nikakve šanse da uđem samo na flok. I tada sam morao zvati prijatelja da me otegli gumenjakom. Tako da je stvarno bilo veselo. Inače u brodu je bilo skoro pa suho unatoč svim tim izvrtanjima, jer se na vrata od kabine navuče neoprenska navlaka koja stvarno vrhunski odradi svoj posao. A najdraže od svega mi je što nisam morao skakati na kolombu za ispravljanje :)

Tonći Đogaš, kormilar Sinbada