Laktati su, dakle, soli mliječne kiseline. Prvo malo biokemije: na kraju razgradnje glukoze nastaje piruvat, koji se spaja s kisikom i odlazi u citratni ciklus. Ukoliko nema dovoljno kisika u organizmu, piruvat se pretvara u laktat, tako da je povećana koncentracija laktata posredni znak nedovoljne oksigenacije organizma. A, najjednostavnije rečeno, nedostatak kisika = umor.
Što to znači u trenerskoj praksi? Kad nekom sportašu, dakle, i jedriličaru, “ne ide”, trener ga obično još više forsira, a on je, najčešće, umoran i treba mu odmor. Svaki pravi trener zna da je pravilan odmor sastavni dio treninga.
Mjerenjem koncentracije laktata u kapilarnoj krvi vi imate objektivan uvid u stanje organizma, tako da vi, kao trener, i objektivno, a ne samo na temelju vašeg osjećaja i iskustva, možete odlučiti “što dalje” u trenažnom procesu.
Učestalim mjerenjem laktata može se i odrediti tzv. anaerobni prag, te kontrolirati da li se on mijenja, ali postoje i neke druge metode (npr. spirometrija) koje se mnogo češće primjenjuju.
Mjerenje laktata kod jedriličara je malo specifičnije nego kod drugih sportaša. Prvo, formalno, jer mjerenja morate raditi na moru (slično je i kod veslača) a i sadržajno, naime, jedrenje je specifičan sport u kojem je većina kontrakcija mišića statična, tzv. izometrična (ne mijenja se položaj susjednih dijelova ekstremiteta).
U svakom slučaju, mali savjet na kraju, istraživanja su pokazala da se koncentracija laktata u krvi brže spušta uz laganu tjelesnu aktivnost (npr. šetnju) nego pri potpunom mirovanju, tako da bi bilo dobro da vašeg umornog sportaša, prije nego se zavali u krevet, pokušate nagovoriti na jednu laganu šetnjicu.
iz knjige "Doktor na moru"
dr. Marin Krstulović
