Foto: Rick Tomlinson
Još jedna probrana zbirka iz objektiva Ricka Tomlinsona.
Imao sam sreću da jedrim oko Cape Horna nekoliko puta na različitim Whitbread jedrilicama, ali jedna od najzanimljivijih i najizazovnijih „gaža“ bila je fotografiranje Whitbread/Volvo jedrilica dok su ga obilazile.
Izdanje 1997/98 još uvijek je bio Whitbread i radio sam s Andrew Preeceom, Richradom Simondsomi Ericom. Radili smo iz letjelice Čileanske mornarice iz baze u Puerto Williamsu. Nikon mi je posudio rani prototip Nikon/Kodak digitalne kamere i sa sobom smo u Puerto Williams nosili kompletni Satcom A terminal.
2002. sam s George Johnsom i Steve Ancsellom ponovno radio iz iznajmljene letjelice. Snimanje i fotografiranje iz letjelice s fiksnim krilima je uvijek kompromis, ali u to vrijeme u toj zoni nije bilo civilnih helikoptera.
2015. to se promijenilo. Radio sam s Mattom Connerom i Ricky Deppeom i Volvo nam je osigurao sredstva i budžet za najam novog helikoptera iz Punta Arenasa u Magellanovom prolazu. S njim smo preletjeli preko planine koja dijeli kanal Beagle od Puerto Williamsa.
U Puerto Williamsu smo čekali da jedrilice dođu u domet i potom bi uzletjeli prema rtu. Zvuči jednostavno, ali vrijeme i dnevno svjetlo su vrlo važni faktori s kojima treba računati. Da su jedrilice obilazile po noći ne bi ništa mogli, ako je prevjetrovito za letjeti rezultat bi bio jednak. Gorivo je također vječni problem s helikopterima, mogu letjeti u prosjeku tri sata prije nego trebaju sletjeti i ponovno napuniti rezervoar, ali dolje na jugu nema benzinskih postaja baš na svakom koraku, pa smo sa sobom u kabini morali nostiti spremnike s Jet A1 gorivom.
Matt i ja smo doslovno sjedili s bačvama sa svake naše strane. Dok sam tražio fotografije za ovu galeriju shvatio sam da na velikom broju njih samo helikopter punimo gorivom.
Imali smo dozvolu da sletimo na Cape Horn, a to je velika privilegija. Kad nas je helikopter iskrcao poslali smo ga natrag na punjenje rezervoara, dok smo se mi upoznali sa svjetioničarem i njegovom obitelji.
Pored svjetionika se nalazi i jedna mala kapelica u kojoj sam ostavio knjigu sjećanja na Magnusa Olssona. To je bilo jedno emotivno iskustvo...
Nakon dopunjavanja goriva helikopter se vratio po nas. Upravo je završio i pljusak, tako da je tajming bio izvrstan; Alvi Medica je obilazila prva, zatim Abu Dhabi. Nakon što smo sletjeli, dok su ostali dopunjavali gorivo, poslao sam prve fotografije u središte regate pomoću Inmarsat BGAN prijenosnog primopredajnika. Tehnologija se do tada stvarno promijenila.
Prilikom slijedećeg naleta snimili smo Brunel i Mapfre dok su jedrili doslovno poravnati nakon 6000milja. Puhalo je samo oko 20 čvorova ali iza Brunelove krme došao je jedan veliki val kojeg su uhvatili i niz koji su krenuli s glisiranjem. S punim glavnim jedrom i podignura tri prednja jedra Brunel je razvijao punu snagu i val ispred njega je stvorio ogromnu pjenu preko palube.
Ponovno smo sletjeli na rtu i ponovno napunili rezervoar, ja sam poslao fotografije, pozdravili smo se sa svjetioničarevom obitelji i vratili se u Puerto Williams.
Na kraju se sve poklopilo, jedrilice su obilazile po danu i povoljnim uvjetima. Da su stigli samo sat ranije ne bi mogli uzletjeti zbog mraka. Da su stigle šest sati kasnije ne bi uzletjeli zbog kiše i vjetra... bilo je toliko tijesno! Nebo se spustilo na zemlju iduće noći i kad smo se probudili idućeg jutra snijeg je bio po tlu. Mi smo imali neugodan, a pomalo i stresan, let natrag u Punta Arenas s niskom vidljivošću po kiši i snijegu. Zbog nadmorske visine postoji samo jedno mjesto gdje helikopter može preletjeti planinu, a to mjesto se zove Valle de la Muerte – Dolina smrti.
