Prije dvije godine na 500NM Jadrana Ivica Kostelić jedrio je s u kombinaciji s Kljaković-Gašpićem u Class40 - Croatia Full of Life Ola, a ove godine u malenom Miniju 650 s Ivom Kvestićem.
Ovo je bio drugi Ivičin nastup na jednoj od regata koje startaju iz Caorlea ove godine. Nastupio je i na La Duecento, također u Miniju, a koskiperica mu je tada bila Petra Kliba.
Kad se usporedi cijela ovogodišnja sezona off shore regata na kojima je nastupio Ivica Kostelić može se reći da je dijametralno suprotna od lanjske koju je odradio na Class 40, pogotovo kad se uzme u obzir već samo veličina jedrilice. Prijelaz iz jurilice čija LOA je 12.40m u maleni Mini od 6.50m ne povlači samo za sobom drugačiji pristup stilu jedrenja, već za sobom povlači i drugačiji pristup socijalnim odnosima. Skučenost definitivno mijenja pojam osobnog prostora i zahtijeva drugačije socijalne vještine nego je to potrebno na većim jedrilicama, tako da je sigurno jedna od važnijih vrlina koje jedriličari u Minijima trebaju imati, tolerantnost.
Ali vratimo se ovoj regati.
Ruta je bila standardna, nije bilo skraćivanja kao na Duecentu, koji je za najmanje jedrilice bio skraćen zbog bure. Ovog puta opasnosti od jakog vjetra nije bilo, ali zato je dominirajući element bila bonaca, odnosno vrlo lagani vjetrovi.
Flota se ukupno sastojala od dvadeset jedrilica. Deset ih je jedrilo u konkurenciji posada, a deset su bili u konkurenciji dvojaca. Uglavnom je bila riječ o "normalnim" jedrilicama, ali da sve bude zanimljivije pobrinuli su se Slovenci s maxijem Way of Life, naravno u konkurenciji posada, odnosno uz naše ministe, još i jedna Austrijska posada na trimaranu Sayg I koji je redoviti sudionik nekoliko posljednjih Regata tisuću otoka.
Spomenuti uvjeti bili su razlog odustajanja četiri jedrilice, a što je zanimljivo riječ je samo o jedrilicama u konkurenciji posada, dok su dvojci izdržali sva iskušenja i svi su se vratili u Carlone nakon što su prejedrili kompletnu rutu.
Najbrži od svih bili su talijani na jedrilici Super Atax. 500NM bonace prejedrili su za četiri dana i 23:55:07, a samo 38 minuta nakon njih stižu slovenci na Macropusu. Trećima je do cilja trebalo još skoro 23 sata!
Što se tiče dvojaca, najbrži članovi njihove skupine bili su brži od trećeplasiranih posada, da budemo precizniji, čak pet x2 jedrilica je stiglo između drugoplasirane i trećeplasirane jedrilice u skupini xTUTTI. Čak dva dvoboja su se vodila u finišu skupine x2. Pobjednici su u cilj ušli nakon 5 dana, 09:25:14, odnosno samo 9 sati iza najbrže jedrilice regate. Riječ je o jedrilici Black Angel, a samo 23 minute iza njih stiže Demon X.
Drugi par koji je vrlo tijesno ušao u cilj bio je Tokio vs Gecko kojih je dijelilo petnaestak minuta!
S obzirom da se konačni rezultati regate računaju po ORC-u, finalna, odnosno korigirana, vremena su u korigiranom obliku, A što je točno matematika pokazala možete vidjeti u rezultatima objavljenim na službenim web stranicama organizatora.
Što se tiče naše posade, Kostelić-Kvestić, tu imamo informacije iz prve ruke:
Evo se polagano vraćam u normalni ritam, nakon skoro tjedan dana u ritmu programa "Insomnia". Libera je ostala u Puli, jer planiram nastupiti na regati Trst - Sv.Ivan na pučini - Trst. To je za otprilike dva tjedna i dio je ciklusa od četiri regate za talijansko Prvenstvo sjevernog Jadrana, a u sklopu kojeg sam već odjedrio Duecento i Cinquecento.
Kako sam imao u planu ove sezone i nastup u Class 40 na Atlantiku mogu usporediti ove dvije jedriličarske scene i mogu reći da je kod nas situacija stvarno dobra s obzirom na to koliko se u Jadranu jedri. Npr. Class 40 je tek ovaj tjedan imao start prve, a po svemu sudeći i jedine regate za 2020... Normandy Channel Race. Mislim, IMOCA-e su krenule s regatama, Mini 650 je odradio La Solitaire, ali stvarno ne znam zašto su čedtredesetice bez aktivnosti.
Na kraju regate smo napravili statistički analizu i izračunali smo da smo 56% regate bili na floku, 30% Code 0 kojeg smo u stvari mi forsirali, jer je u tim kutevima mogao raditi i flok i preostalih 14% smo bili na spinakeru. Tako da je lako za vidjeti koliki je to hendikep za Minija.
Regata je tako ispala jer su od starta do Suska vladali neki lokalni vjetrići, a dalje smo imali jugo.
Jugo nam je puhalo otprilike dan i pol do dva dana i tek pred Tremitima smo dobili umjerenu do jaku tramuntanu s kojom smo napokon uspjeli nešto i odsurfati i kad smo okrenuli Tremiti do kraja više nismo dizali spinaker. A što se tiče vala, on nam je djelomično bio problematičan.
Nakon okreta Tremitija JOD 35 je bio iza nas i očekivali smo da će nas proći po valovitom moru... ali stalno su bili iza nas. Očekivali smo da će nam taj val stvarati više problema, ali je na kraju ispalo da je problematičniji za njih nego za nas. Ispostavilo se da nam je valna duljina odgovarala tako da smo mi više išli po valu, dok je on zbog svoje duljine morao više da se probija kroz val. U principu kad se pogleda, po tom velikom valu smo i dosta brzo jedrili, brzina nam je bila oko 6 čvorova.
Puno veći problem nam je bio manji val, po vjetru od oko 10-12 čvorova, tada bi nas veći brodovi prolazili bez problema, jer smo se tada mi morali probijati.
Što se samog početka regate tiče, moram reći da sam ovog puta iskoristio grešku s Duecenta. Tada smo Petra i ja jedrili van Istre, na otvorenom, ali ovog puta, po sličnim uvjetima laganog vjetra otišli smo odmah pod Istru. Tamo smo dobili burin u bok s kojim smo u toj etapi bili 10. ili 11. brod u cijeloj floti.
A što se konkurencije tiče bili smo najmanji u floti. To tako nije trebalo biti, jer nakon Duecenta u razgovoru s ostalim ministima koji su na njoj sudjelovali i oni su najavili svoj dolazak. Međutim, na kraju su oni otišli na La Ottantu koja se održavala u isto vrijeme. Tako da je jedrilica najbliža nama po veličini bila SSC27 koji su u principu na regatu došli da je samo odjedre.
U grupi smo bili s još tri veće jedrilice. Uz spomenuti JOD 35 tu su još bili Pogo 10.50 i Pogo 8.50. I moram se pohvaliti da smo držali korak s njima sve do Porera na putu natrag. Pobjegli su nam tek kad je zapuhao maestral 10-12 i tada su se oni odvojili i ostavili nas da se probijamo kroz taj val.
Foto: Ivo Kvestić
A evo i dijela priče od koskipera, Ive Kvestića:
Ovo je bio jedan veliki test izdržljivosti, ne toliko fizički koliko psihički i može se reći jedan socijalni eksperiment. Dvoje ljudi na malom prostoru... zatim šest dana praktički bez sna...
Imali smo ritam spavanja sat vremena i sat vremena u gvardiji. Krenuli smo po ključu 2-2, ali kad je vani naporno onda je stvarno teško biti koncentriran puna dva sata i tako danima. A kako je Ivica u tome već neko vrijeme onda je skupio stvarno dosta informacija ponašali smo se u skladu s tim već prokušanim receptima.
Skraćena verzija recept bila bi da ako se spava dulje od sata da se ulazi u dubok san i kad se probudi osoba se osjeća slomljeno i umorno, dok ako se spava do sat vremena ne ulazi se u taj duboki san, malo se dođe sebi i ima se dovoljno energije da se može odraditi slijedeći ciklus. Uglavnom, funkcioniralo je dosta dobro i izdržali smo u tom režimu cijelu regatu.
Što se tiče jedrenja moram reći da smo startali vrhunski. Bili smo na dvije sekunde od startne linije u trenutku signala... ostali tek dižu prednja jedra a mi smo se već ispalili vani. Tu je dosta pomogla aplikacija koju imam na svom tabletu i koja daje vrijeme do linije starta (Time to line).
Onda smo imali jedrenje laško na jug i išli smo lijepih 5-6 čvorova, ali veći su vozili 7-8...
Libera ide dosta dobro kad je more ravno i lagani vjetar. S Code 0 do nekoliko čvorova smo išli jednakom brzinom kao i vjetar, ali problem nastupi po valu kad nas krene nabijati i zaustavljati. Također je brodić dobar po jačem vjetru kad glisira i stvarno ide vrlo dobro.
Također mi je bilo drago isprobati tu novu vrstu prove, kakvu ima i Libera, jer s njom se u nekim uvjetima puno lakše prelazi preko vala i nema onog klasičnog zabijanja.
Da je bilo više laških uvjeta bilo bi puno bolje i sigurno bi ostvarili puno bolji rezultat. Ne kažem da bi pobijedili, ali sigurno bi bili u kombinaciji za postolje. Siguran sam da bi Ikserice ostavili iza... Da je regata startala dva dana kasnije i da smo s tramuntanom koja nam je puhala u provu jedrili od starta, siguran sam da bi na Tremitiju bili u prva tri broda.
A što se tiče prehrane tih dana... izračunali smo je dosta dobro, zadnje smo pojeli kad smo na povratku pristali u Pulu :) Uglavnom je svaki dan bio jedan topli obrok hrane iz kesice, a u međuvremenu bi se napravio neki sendvič, keksi i tako...
I za kraj, kao što to Ivica radi nakon svake regate, pripremio je jedan video presjek tog tjedna na moru, pa kokice u ruke i uživajte:
Naslovna foto: Circolo Nautico Porto Santa Mrgherita
