Foto: Ana Šutej
Od 28. kolovoza do 1. rujna u Portorožu je organizirano prvo Europsko prvenstvo klase Seascape 18, a Hrvatsku je predstavljalo čak 5 posada u floti od 34 jedrilice.
Oglas regate je za svaki natjecateljski dan predvidio po tri jedrenja, odnosno 12 ukupno, dok je jedno od njih trebalo biti i navigacijskog tipa. Program je ispunjen do kraja, a ono što posebno može veseliti organizatora je to što se jedrilo po različitim vremenskim uvjetima, pa se za pobjedničku posadu može reći da je pokazala pravu svestranost.
Naše posade su se rasporedile cijelom visinom rezultatske ljestvice, od samog podija, pa do začelja:
2. Lola Viola, JK Trogir
Ante Botica, Vedran Rožić, Tudor Bilić
4. Ultra mala ribica, JK Labud / JK Uskok
Enia Ninčević, Nađa Tomađević, Mihaela De Micheli Vitturi
27. Remorker, JK Split
Ozren Marušić, Martin Mikelić
31. Zomaja, JK Clivo
Matija Kiker, Maj Bisaki, Leon Scheidl
34. Maxi Hijena, PIJK Hijena
Konto Celer, Aero Biz, Milko Brokula
Regatno polje ispred Portoroža najbolje je svladala Trogirska posada. Oni su odmah krenuli ozbiljno i s vrlo dobrim otvaranjem najavili visoke ambicije. Većina rezultata im je u unutar prva 4. Srećom su imali samo dva kiksa sa 16. mjestom a ona su se odbacila, pa im je konačni skor bio dovoljan za osvajanje srebrene medalje. Samo dva boda iza njih smjestila se iskusna Slovenska posada predvođena Dejanom Presenom. Naizgled su bili dosta iza njih s obzirom na jedan UFD i gledajući Totalni bodovni zbir, ali matematika je ovaj put bila na strani posade Lole Viole.
Naša jedina ženska posada, kombinirani sastav iz Zadra i Splita je također imala matematički napetu situaciju. Nakon odbacivanja su imali jednak broj bodova kao petoplasirana Srpska posada, po 67 bodova svaki. Presudila je pobjeda koju su naše cure ostvarile u trećem plovu. Djevojke su uspjele ostvariti ovako dobar rezultat najviše s vrlo dobrim jedrenjem u drugom dijelu regate. Tada su imale vrlo dobru seriju koju su započele s dva druga mjesta za redom, te 6., 5. i 9.
Zatim slijedi velika zona popunjena posadama iz Slovenije, Austrije, Njemačke, Ukrajine, Velike Britanije.. pa dolazimo do Remorkera na 27. mjestu. Posada JK Split je vjerojatno s najviše staža u ovoj klasi i redovit je sudionik regata u Splitskom akvatoriju već duži niz godina. Ozren i Martin su bili naša jedina dvočlana posada. Jedrili su uglavnom u drugom dijelu flote, a najbolji rezultat im je bilo 13. mjesto iz 7. plova.
Foto: Ana Šutej
Na 31. mjestu regatu je završila najmlađa posada na regati, ekipa koja svoje "porijeklo" vuče iz JK Clivo. Naime, riječ je o kombiniranoj Slovensko - Hrvatskoj ekipi čiji članovi su zajedno imali 45 godina! To su momčići koji su jedrili ili još uvijek jedre u klasi Optimist, a Leon Scheidl je čak i naš reprezentativac. Inače su njih trojica bili u sastavu ekipe koja je lani na Prvenstvu Hrvatske u team raceu klase Optimist osvojila srebrenu medalju. Definitivno imaju potencijala i želje, ali u ovoj konkurenciji im je nedostajalo snage i možda još poneki trening zbog boljeg upoznavanja jedrilice i njenog optimalnog trima. U svakom slučaju bilo bi lijepo da i ubuduće vidimo njihovo ime na startnim listama. Ovaj put im je najbolji rezultat bio 21. mjesto, a veliki plus im je to što se mogu pohvaliti podatkom da su uspješno presjekli ciljnu liniju u svim plovovima!
Foto: PIJK Hijena
I na samom začelju, nakon što im je prepustio sva ostala mjesta, galantno se smjestila posada Maxi Hijene, članovi jedinog hrvatskog ilegalnog jedriličarskog kluba. Nažalost nismo uspjeli direktno kontaktirati njihovog predsjednika, dr.d'Oroa, spriječenog zbog neodgodivih obaveza, ali ga je zato uspješno kontaktirala njegova služba za odnose s javnošću:
Ovo je povijesni trenutak za sve ilegalne klubove, a pogotovo za ilegalne jedriličarske klubove. Po prvi put se dogodilo da je jedan ilegalni jedriličarski klub sa svojom reprezentacijom sudjelovao na Europskom prvenstvu, što pokazuje da smo na pravom putu.
dr. d'Oro, predsjednik PIJK Hijena
Najbolje plasirana ženska posada, ujedno 4. u ukupnom plasmanu, posada Ultra male ribice imala je u sastavu djevojke sa zavidnim jedriličarskim karijerama. Za kormilom je bila Riječanka sa Zadarskom adresom, Enia Ninčević. Iza sebe ima Olimpijadu u Londonu gdje je zajedno s Romanom Župan u klasi 470 osvojila 17. mjesto. Poziciju trimerice glavnog jedra imala je Mihaela De Micheli Vitturi. Nakon što je Mihaela izašla iz Lasera njih dvije su počele zajedno jedriti u klasi 49er FX. A najmlađa od njih, Nađa Tomašević, brinula se za prednja jedra. Riječ je o djevojci koja također ima iskustva iz Lasera, a trenutno osim u SSC18 jedri i u 470.
Foto: Ana Šutej
Evo što je o njihovom nastupu izjavila Enia:
Ja i Mihaela smo se baš vratile sa Svjetskog prvenstva U Danskoj, pa nam se poklopilo da možemo spojiti ugodno s korisnim. Regata je bila dosta kompetitivna... 34 monotip jedrilice na startnoj liniji od 150 metara, tako da je bilo cijelo vrijeme napeto i iskoristile smo kao izvrstan trening. Iskreno, nisam očekivala da ćemo ostvariti tako dobar rezultat. Ja i Mihaela smo lani prvi put zajedrile u SSC18 na Zadarskoj Koki, ali to je neusporedivo s ovom regatom. Što se samog jedrenja tiče stvarno je važan timski rad. Kad zapuše krme stvarno brzo idu, a koristi se genaker pa su kutevi dosta slični onima iz 49era. Dobro smo išle po laganom vjetru jer smo bile dosta dobre s masom... zbog toga su neki jedrili u dvoje ali tada nedostaje slobodnih ruku za rad po vjetru.
Enia Ninčević, kormilarka
U budućnosti možemo očekivati da će djevojke i dalje zajedno nastupati, ali to će prvenstveno ovisiti o (ne)preklapanju termina s planom regata koji imaju Enia i Mihaela u 49er FX-u.
I za kraj je ostalo društvo s postolja. Poznavateljima regatnog jedrenja u malim klasama su dobro poznata imena članova JK Trogir koji su za vrijeme juniorskih dana u Optimist i Laseru bili u samom Hrvatskom vrhu, a Tudor je jedno vrijeme nastupao i s našim najboljim Finnistima.
Stvarno smo guštali, samo što smo malo kasnili s pripremama i treningom. S novim jedrom smo napravili samo tri treninga, pa smo izgubili nešto vremena dok smo se utrimali. Također nam je ovo bila i prva flotna regata u SSC18 pa nam je nedostajalo ove vrste iskustva. Naučili smo dosta što se tiče trima i vožnje broda. U Sloveniju smo došli dva dana ranije. Na treninzima je bilo oko 3 bofora tramuntane i stvarno je bilo obećavajuće. I onda je na regati sve to palo. Prva dva dana su po takvim uvjetima malo profitirale posade koje su bile u dvoje. Zadnji dan je zapuhalo oko dva bofora, normalniji vjetar, i onda smo mi došli na svoje. Da se pohvalim da smo zadnji dan sve četiri prve orce okrenuli prvi! Ali vjetar je bio takav da nismo mogli pokrivati obje strane pa smo išli na sigurno.
Vedran Rožić, bowman
Lola Viola je bila opremljena jedrima Trogirske proizvodnje iz jedrarije Adria Sails. S obzirom na cijeli Seascape projekt u koji se ova posada upustila sa zastupnikom za Hrvatsku, Splitskom tvrtkom Ultra, u budućnosti su u planu i promotivni nastupi, što na domaćim regatama što na međunarodnoj sceni gdje se posebno ističe nastup na Europa Cupu (ciklus regata u Austriji, Njemačkoj, Italiji i Sloveniji).
Bit će zanimljivo vidjeti kako će dalje ova klasa razvijati u Hrvatskoj. Do sada je najaktivnija bila u vrijeme kad su napravljene prve ovakve jedrilice. Tada je u Sukošanu bio organiziran trening centar kojeg je vodio Tomislav Bašić, a u Šibeniku je bio organiziran i jedna match race regata. Naravno, kad se priča o Seascapeovima u posljednje vrijeme su prve asocijacije na modele od 27 stopa što već godinama imaju i svoju monogrupu unutar regate Jabuka. U svakom slučaju, nadamo se da će ovakvih vijesti biti sve više .
