Od 10. do 14. rujna u Splitu je istoimeni jedriličarski klub organizirao prvo Europsko prvenstvo za klasu Finn u veteranskim kategorijama.
Program je bio standardan kao na svim velikim natjecanjima. Okupljanje, premjeravanje, practice race, otvaranje, regata, proglašenje pobjednika. Standardni rutinski postupci za prekaljene rutinere koji su u Split stigli uglavnom s kamperima par dana prije regate.
Za jedrenje su rezervirana četiri dana, naravno, practice race se nije računao u to. A po riječima organizatora uz taj dio događaja vezao se jedan zanimljiv podataka, a to je da su skoro 70% flote izašlo na more da treniraju i isprobaju regatno polje. Inače jedriličari koji se smatraju profesionalcima u ovom sportu nemaju običaj izlaska na practice race, tako da se zna desiti da na eventima na kojima bude više od stotinu jedriličara samo njih 5-6 izađe na trening.
Karakteristika jedriličara ove generacije je i da na regate idu bez trenera. Tako da je na organizatoru ovakvih natjecanja i obaveza organiziranja gumenjaka koji će ih po potrebi odvući do regatnog polja, ekipe na kopnu koja će pomagati oko ubacivanja brodova u more i njihova izvlačenja itd. U svakom slučaju zahtjevi na organizatorima su bili nešto veći nego što je uobičajeno, a evo što nam je o tome ispričao Ranko Alujević, tajnik JK Split:
Ideja o ovom natjecanju je potekla od pok.Lukše Cicarellija i Marina Mrduljaša. Njih dvojica su redovito nastupala na Europa Cupovima za klasu Finn, kao i na par svjetskih prvenstava za masterse. Ali klasa nije nikad organizirala europska prvenstva i tu njih dvojica odlučuju povući inicijativu da se organizira i EP s tim da bi ga nastojali dovesti u Split. U međuvremenu nas je napustio Lukša, pa smo na kraju ja i Marin nastavili sami to gurati. Na početku je priča čak bila takva da se u budućnosti EP naizmjenično organizira u Splitu i Balatonu, ali klasa ga je već za iduću godinu umjesto Mađarskoj dodijelilo Poljskoj. Što se tiče ovog prvenstva očekivali smo oko 120 jedrilica, tako da ovih 65 prijavljenih i je i nije loše. U svakom slučaju je bila vrlo opuštena atmosfera. Bilo je točno kako nam je Lukša kazao... samo im dajte pive i sve će biti u redu... ali naravno, osim piva bile su tu i gradele:) Najviše posla smo imali oko njihovog teglja i sigurnosti, ali nas je vrijeme stvarno poslužilo. Regatu smo službeno dobili krajem prošle godine, a najveći angažman oko priprema u klubu je bio posljednjih mjesec - dva. A osim što su članovi kluba bili intenzivno angažirani u organizaciji i realizaciji, najznačajniju pomoć smo dobili u vidu gumenjaka i brodova za tegalj od JK Mornar, HGSS-a, HRM-a i HEP-a. I za kraj bi posebno spomenuo našeg trenera Antu Ćesića koji je zajedno sa svojim laserašima, a pod dirigentskom palicom Alena Kustića izvrsno odradio posao postavljanja regatnog polja.
Ranko Alujević, tajnik JK Split
S obzirom na uvjete na moru regatno polje je svih dana bilo smješteno iza Čiova, a puhali su lagani do umjereni vjetrovi. Svih dana je bilo vedra i sunčano, uglavnom uvjeti zbog kojih su svi oni i stigli u Split.
Prva dva dana je puhalo 12-15 čvorova maestrala i svakog su odjedrena planirana dva plova. Treći dan je bila mala promjena vremena, nakon čekanja od dva sata na kopnu ipak se izašlo vani i dan je start. Vjetra je bilo na početku, ali u zadnjoj krmi RO je prekinuo regatu zbog nedostatka vjetra. Taj plov je na vodećem mjestu bio naš Karlo Kuret, koji je na kraju bio razočaran, ali RO nije imao izbora.
Posljednji dan regate nije imao dobru prognozu, ali strpljenje se isplatilo, oblaci su se razišli i zapuhao je ugodni maestral od desetak čvorova po kojem su odjedrena oba plova. Gledajući statistički napravljeno je 75% programa, ali ono što je jedriličarima bilo najvažnije je da se postiglo jedno odbacivanje, a koje je nekima vrlo dobro došlo.
Hrvatsku su na natjecanju predstavljala četiri jedriličara. Osim spomenutog Karla tu su još jedrili Mladen Makjanić, Marin Mrduljaš i u jednom plovu rezultat je uknjižio i Davorin Righi. Njih četvorica su jedrila u različitim dobnim kategorijama. Inače je podjela slijedećeg karaktera:
- master: 40 - 49 godina
- grand master: 50 - 59 godina
- grand grand master: 60 - 69 godina
- legend: 70 - 79 godina
- super legend: 80+ godina
Karlo je još uvijek u najmlađoj kategoriji, dok su Mladen i Davorin grand masteri, a Marin grand grand master.
Rezultatski gledano među našim predstavnicima se najviše očekivalo od Karla Kureta koji je u ovoj klasi nastupio na olimpijadama u Barceloni 1992., Savannahu 1996., Sydneyu 2000. i u Ateni 2004. godine. On je ta očekivanja i opravdao. Regatu je završio s jednakim brojem bodova kao i trećeplasirani Čeh Michael Maier, ali jedno 1., dva 2., po jedno 3. i 4. mjesto, te odbačeno 23. su ipak činili bolji konačni skor. Ispred njega s 3 boda prednosti (9 u ukupnoj sumi) i zlatnom medaljom završio je Rus Vladimir Krutskikh, koji je inače još uvijek aktivan i na regatama mlađih dobnih skupina gdje i dalje ostvaruje zapažene rezultate.
Nažalost, nismo uspjeli dobiti Karla za izjavu kad se pisao ovaj članak, ali zato evo par rečenica Mladena Makjanića koji je završio "korak do", odnosno kao četvrti u generalnom plasmanu ali zato kao srebreni u konkurenciji grand mastera.
Bilo nam je lijepo za jedriti. Vjetar je bio OK, a od konkurencije smo imali dvojicu koji su inače aktivni sa seniorima (Krutskikh i Maier) i s njima nije bilo lako izaći na kraj. Naravno, tu je bio i Karlo koji je dugo jedrio u Finnu i bio olimpijac. Ja sam završio iza njih s tim da sam pobijedio u zadnjem jedrenju! U prvom plovu sam imao UFD tako da sam imao presing odmah od početka, a trebalo je 5 jedrenja da bi imali odbacivanje. Taj peti plov je prekinut u posljednjoj krmi. Karlo je bio prvi, a ja peti i taj rezultat bi njemu otvorio put za napad na zlato, a meni se pružala šansa za osvajanje bronce, odnosno zlata u svojoj kategoriji. Na kraju smo nas dva i Marin Mrduljaš završili srebreni svatko u svojoj konkurenciji. Stvarno je bilo uživanje jedriti, konkurencija je bila super, a meni posebno drago je što sam iza sebe ostavio svjetskog prvaka u laseru Britanca Lawrenca Crispina (Mladen je inače u laseru ostvarivao vrlo dobre rezultate i na svjetskoj sceni u vrijeme dok je aktivno jedrio, op.a.). Regati sam ozbiljno pristupio. Imao 15-20 treninga na moru, ali "mot" iz malih klasa mi je ostao najviše zbog toga jer sam lani jedrio na SP za lasere, a u Finnu nisam jedrio 16 godina. Zadnji put kad sam jedrio bilo je veteransko SP, a tada sam završio na 4. mjestu. Ovaj put sam jedrio u Finnu pok.Lukše Cicarellija. Njegov sin Srđan mi ga je posudio, Milan Vujasinović mi je dao jedan jarbol i jedro. U planu mi je u budućnosti nabavka Finna, jer mi odlično odgovara za moju masu, za razliku od lani kad sam morao skinuti nešto kilograma za jedriti u laseru.
Mladen Makjanić, JK Split
Osim spomenutog prijestupa u prvom plovu, odnosno pobjede u posljednjem, Mladen je imao još i dva 5., te po jedno 6. i 10. mjesto.
Što se tiče našeg predstavnika u grand grand master kategoriji, Marina Mrduljaša, on je najozbiljnijeg konkurenta imao u liku talijanskog jedriličara Umberta Grumellija. Talijan mu je sa samo dva boda prednosti odnio zlatnu medalju. U generalnom plasmanu je zauzeo 23. mjesto s ulascima u cilj kao 23., 21., 26., 33., 15. i 18. Evo kako je on doživio ovu regatu i ispunjenje želje da se 1. Europsko prvenstvo organizira u njegovom gradu:
Moglo je biti i bolje, ali ja sam zadovoljan. Cijela priča je krenula od Europa Cupa koji se već godinama organizira u Mađarskoj. Oni su htjeli da ta regat apreraste u Europsko prvenstvo, ali izgleda da klasa nije bila zadovoljna s Balatonom kao regatnim poljem i htjeli su da se to negdje drugo organizira. U mom i Lukšinom klubu (JK Labud) nisu nas podržali u našim nastojanjima, ali Lukša nije htio odustati te je uspio nagovoriti Vedrana Ujevića, predsjednika JK Split da oni istaknu kandidaturu. Nakon toga sam se ja angažirao u traženju sponzora i donacija, pa se moram i ovim putem zahvaliti na izdašnoj pomoći Splitsko Dalmatinske županije. Onda smo krenuli s poslom i sve organizirali kako treba pa su se jedriličari zadovoljni vratili doma. A što se tiče mog jedrenja.. dosta sam aktivan i na drugim stranama... u IO sam kluba Splitskih olimpijaca, pa na još nekim stranama, tako da se nisam baš najbolje pripremio za regatu iako mi je Mime Fabris bio trener u gumenjaku. U prva četiri plova nisam briljirao, pa sam se posljednjeg dana morao izvlačiti. Prvi u mojoj kategoriji mi je bježao dvadesetak bodova, ali sam do kraja razliku uspio smanjiti na samo dva boda. Ali ipak sam zadovoljan
Marin Mrduljaš, JK Labud
Do unazad četiri godine Marin je jedrio na svakom Europa Cupu, a kruna karijere su mu dva osvojena Svjetska prvenstva u svojim kategorijama.
Detaljne rezultate s prvenstva možete pronaći na ovom linku.
