Foto: Sailing Energy
Od 30. srpnja pa do 12. kolovoza najbolji svjetski jedriličari su odmjeravali snage u Danskom Aarhusu na World Sailing Svjetskom prvenstvu. Hrvatska je sudjelovala u svom trenutno najjačem sastavu u čak 7 različiti klasa, što u muškoj, što u ženskoj konkurenciji.
Unatoč statusu regate kao Svjetskog prvenstva glavni cilj većini naših jedriličara je bilo ostvarivanje norme za sudjelovanje na Olimpijadi u Tokiju 2020. Na kraju su ovi ciljevi ostvareni u klasama Laser standard i 49er, dok su finnisti ostali na doslovno korak do cilja. Generalno gledajući riječ je o ostvarenom skoro 30 postotnom učinku i što je najvažnije riječ je o klasama od kojih se to i očekivalo. Pa krenimo abecednim redom...
49er
Klasa u kojoj smo do Olimpijade u Riju naučili pratiti na Uskokov dvojac Kostov - Cupač, a posljednjih godinu dana njihovo mjesto na rezultatskim ljestvicama zauzimaju braća Šime i Mihovil Fantela, također njihovi sugrađani ali iz JK Sv.Krševan. Oni su kao jedina Hrvatska posada jedrili u konkurenciji još 85 skifista. Odjedrili su pun program sastavljen od 12 plovova, šest kvalifikacijskih i šest finalnih, te za najboljih deset održan je i medal race.
Fantele su po stažu vjerojatno među najmlađim, ako ne i najmlađa posada koja je na ovoj jedrilici jedrila u Aarhusu. Unatoč njihovim povremenim bljeskovima na dosadašnjim nastupima konkurencija ih nije očekivala kao jedne od pretedenata za medal race, a kamoli za pobjedničko postolje. Samim tim je njihov uspjeh još veći nego što je naizgled i samo osvajanje Svjetskog prvenstva, te ispunjavanje norme za nastup u Tokiju koje ide u paketu s plasmanom u prvih deset. Evo što su o regati izjavili naši jedriličari:
Ovaj rezultat je iznad naših očekivanja. Išli smo gore odjedriti što je bolje moguće. Nismo išli na rezultat, već pružiti naš maksimum. Znali smo da imamo kvalitetu i da smo tijekom sezone pokazali da po raznim uvjetima možemo završiti u prvih 5 ili prvih 10 i pobijediti regatu. Nadali smo se da ćemo uspjeti to sve spojiti, a to se na kraju i ostvarilo. Odlučili smo da u regatu uđemo krajnje oprezno, da se čuvamo OCS-ova i penala i u tome smo uspjeli. Dan za danom je bilo sve bolje i bolje, a eksplozija je nastupila u finalu kad smo dominirali u četiri plova. U finalu je bio i dan kad je stvarno jako puhalo i bio nas je malo strah kako će to proći jer još nemamo dovoljno treninga po jakom vjetru. Ali na kraju se pokazalo da je taj dan bio krucijalan s 12. i 2. mjestom i tu smo svima pokazali da smo stvarno zaslužili svjetsku titulu jedrenjem po svim uvjetima... i slabom i jakom vjetru. A medal race, ne mogu reći da smo odradili rutinski. Poklopilo se tako da Nijemac nije ništa napadao, mi smo samo jedrili pored njega da nam ne pobjegne i to je to! U svakom slučaju posebno se želim zahvaliti našim vjernim sponzorima iz D-Marina koji nam uvelike olakšavaju ovaj projekt, pogotovo u financijskom pogledu.
Šime Fantela, kormilar - JK Sv.Krševan
Što se logistike tima tiče sve se nastavlja kao i iz vremena jedrenja u klasi 470. Ova važna funkcija je i dalje u rukama Ede Fantele, koji je sad definitivno u statusu "padre de familia". S obzirom da je cijeli ovaj projekt dosta opsežan i zahtjevan, a Edo je više nego iskusan po tom pitanju, tako da je bio logičan nastavak njegove uloge u nastavku karijere braće Fantela.
Na moru im je trenutno najveća pomoć francuski jedriličar Stéphane Christidis. On je preuzeo ulogu njihovog trenera nakon prestanka aktivnog jedrenja u istoj klasi. Kao vrlo dobrim referencama u svojoj biografiji može se pohvaliti 11. mjestom na OI u Ateni 2004. te 6. mjestom na OI u Londonu 2012. godine, a također se može pohvaliti i europskim i svjetskim odličjima u klasi 470. Pozicija na kojoj je jedrio je bila flokista.
S obzirom na veličinu flote nisu sebi smjeli dozvoliti bilo kakvu grešku ako su htjeli upasti u zlatnu skupinu u koju je ulazila jedna trećina flote.
Već nakon prvog dana jedrenja, po vjetru srednje snage, završavaju u top 10. Drugi dan je bio malo lošiji, završavaju s najlošijim rezultatima regate (25. i 15. mjesto), ali konačan zbroj je bio dovoljan za plasman u zlatnu skupinu. Srećom je ispalo tako jer su posljednju regatu tog dana završili na vrlo dobrom 7. mjestu, ali kako ostale grupe nisu završile taj plov ovaj rezultat nije ušao u kalkulaciju. Idući dan se dugo čekalo na vjetar i startalo se tek u popodnevnim satima. Fantele izvrsno ulaze u regatu i pred kraj plova dok su bili na vodećoj poziciji dolazi do prekida. Tad je postalo jasno da će organizator aktivirati i rezervni dan i da će se jedriti maksimalno moguć broj plovova da bi se ispunio program.
Četiri plova idućeg dana su potvrdila ta očekivanja. Da bi se sve stiglo nove predstartne procedure su pokretane skoro pa s trenutkom ulaska posljednjih u cilj. Naši jedriličari su osvajaju 8., 1., 4. i 2. mjesto i u generalnom plasmanu skaču na vodeću poziciju koju dijele s Njemačkom posadom.
Za posljednji finalni dan vremenska prognoza je najavila neveru s 35+ vjetra. S obzirom na trajanje dnevnog svjetla na Danskim geografskim širinama očekivalo se da će se ipak jedriti jer će se vjetar ispuhati do poslijepodnevnih sati i da će se završiti s programom. Do 4 poslijepodne vjetar pada na oko 25 čvorova, jedriličari se pozivaju na more, na polje koje je bilo najudaljenije pa je u toj zoni i val bio veći nego na drugim poljima, pa se očekivala povećana opasnost o prevrtanjima u krmu.
Kako smo jedrili prema regatnom polju već smo vidjeli da će biti poprilično čupavo. 49er se bez problema prevrne u krmu, od nas 25 u zlatnoj skupini sigurno se deset posada prevrnulo dok je stiglo do pozicije za start. Tu smo vidjeli da treba jedriti jednostavno, što sigurnije i doći do cilja bez prevrtanja. Prvi plov tog dana smo startali dobro, samo što smo se našli u sredini, okrećemo bovu oko 15. mjesta, ali kasnije se malo izvlačimo i u cilju završavamo kao 12. Ono što nam je bilo posebno drago je da se nismo prevrnuli. Pred start drugog plova vjetar je malo oslabio ap smo se pretrimali za te uvjete, ali minutu pred startni signal vjetar ponovno jača na 25 čvorova, tako da nismo bili u najboljem settingu za taj vjetar ali pretpostavljam da su i ostali bili u istom problemu. Uslijedio je odličan start, bovu okrećemo oko desetog mjesta, do krme napredujemo za jedno mjesto i u tom poretku dolazimo do druge orce. Kad smo je okrenulo iznenada dolazi reful od sigurnih tridesetak čvorova i jedina misao je "nikako raditi gybe"! Dvojica ispred nas su to pokušala napraviti ali su se odmah prevrnuli. Ekipe što su bile iza njih u liniji su vidjeli što se desilo pa se nisu upuštali u gybe i zbog toga odlaze dosta preko lay linea. Nas dva smo odlučili pokušati, brod smo još ubrzali do maksimuma da sila u jedrima bude što manja i uspjevamo napraviti idealni gybe i završiti točno na lay lineu. Još su se pred ciljem prevrnula još dvojica i na mi ulazimo kao drugi. Svi su očekivali da ćemo taj dan biti najlošiji, ali eto, razočarali smo ih :) Meni osobno tada je bio veći pritisak nego sutradan u plovu za odličja. Do tada nismo uspjeli ni u Kielu, ni u Miamiju, po jakom vjetru spojiti odlično odvoženu i orcu i krmu. Sad nam je to pošlo za rukom i još na kraju završavamo dan s 13 bodova prednosti ispred drugoplasiranih, medalja je bila osigurana kao i mjesto na Olimpijadi!
Mihovil Fantela, flokista - JK Sv.Krševan
Prva iduća regata gdje Šime i Mihovil planiraju jedriti je tek krajem godine u Portugalu. Regatu Svjetskog kupa u Japanu nisu planirali, kao ni većina naših jedriličara, zbog važnosti regate u Aarhusu. Također su odlučili i uzeti malu dužu pauzu jer su skoro godinu i pol bez dana pauze. Iduća sezona bi također trebala biti dosta duga, Svjetsko prvenstvo je u prosincu na Novom Zelandu, pa nakon njega kad krenu regate praktički neće imati odmora sve do Olimpijade.
Jedine službene regate na kojima uskoro imaju plan sudjelovati su na Wallyju Nahita. Na njoj je Šime u ulozi taktičara, dok je Mihovil jedan od dvojice bowmana. Krajem kolovoza i početkom rujna je SP za maxije na Sardiniji, dok je u listopadu plan jedrenje na Les Voiles de Saint Tropez.
49erFX
60 posada je bilo u ovoj floti. Tu smo također imali samo jednu posadu čija luka upisa je također Zadar. Međutim, vode se pod JK Uskok, a članice su iz Rijeke i Splita. Naravno riječ je o Eniji Ninčević i Mihaeli de Micheli Vitturi. Njih dvije su imale program jednak kao muški kolege, samo što se nažalost nisu plasirale u plov za odličja.
U kvalifikacijama su jedrile jednako kvalitetno kao i braća Fantela. Prva četiri plova su bila između 11. i 16. mjesta, a svoje najbolje izdanje su imale u posljednja dva kvalifikacijska plova kad su završile na 2. i 5. mjestu. Ovako dobar skor je rezultirao i njihovim plasmanom u zlatnu skupinu. Međutim, ovdje je konkurencija izgleda bila malo jača, pa su im finiši između 14. i 30. mjesta.
Na regati je s djevojkama bio i njihov trener Karlo Krpeljević:
Enia i Mihaela su manje od godinu dana zajedno u brodu, tako da sam ja stvarno zadovoljan s ostvarenim rezultatom.Vjerujem da je moglo biti i malo bolje, ali ipak ulazak u finale s 14. mjesta je stvarno dobar rezultat. Nažalost posljednja dva dana uvjeti im nisu baš odgovarali. Vjetar je bio na granici između laganog i umjerenog, pa su izrazito profitirale laganije posade. Što se tiče onog što smo trenirali i kako su djevojke to odradile na moru, nemam nikakve zamjerke. Sve što smo trenirali su vrhunski izvele. Što se tiče vremenskih uvjeta, samo su posljednji dana bili kao u vrijeme dok smo bili na pripremama kad je puhao lagani vjetar. Inače u finalu su im najveći problem bile krme. Nisu ih odjedrile kako treba, odnosno nisu ih pogađale kako treba, a s druge strane orce su im bile dobre. One inače to znaju odjedriti mnogo bolje, ali eto nisu imale dobar finalni niz.
Karlo Krpeljević, trener - JK Uskok
Djevojke također ne planiraju nastup u Japanu za mjesec dana na Svjetskom kupu, a s treninzima nastavljaju kroz rujan. Njih će odraditi zajedno s talijanskom posadom, dok su u projekcijama još jedne pripreme u Portugalu na kojima će sudjelovati skoro sve relevantne posade. Tada u obzir dolazi sudjelovanje na regati u Palamosu, Španjolska, koja se jedri u prosincu. Težište priprema će se baciti na jedrenje po jakom vjetru jer je iduće EP u svibnju 2019. u Waymouthu, a tamo se očekuju takvi uvjeti. U drugom dijelu iduće godine djevojke i njihovog trenera očekuju još dva duga putovanja. Nakon Waymoutha opremu šalju u Japan na test event koji će biti organiziran u kolovozu, a nakon toga oprema ponovno ide u kontejnere i šalje se ne jug u Novi Zeland gdje će biti organizirano iduće SP.
Očekuje se da će se na Novom Zelandu sigurno podijeliti još 6 normi za OI u Tokiju, uz mogućnost još dodatnih dviju, jedne za Polineziju i druge za Afriku. U Africi inače nitko ne jedri u ovoj klasi, ali nikad se ne zna, može se netko pojaviti, ali uvjet je da se jedri minimalno godinu dana prije tog SP. Ukupno je riječ od 20 do 22 posade koje će jedriti u Tokiju.
Što se tiče kontinuiteta stvaranja novih posada po Karlovim riječima za sada se bar u Zadru treba strpiti još nekoliko godina. Najizglednije su djevojke koje trenutno jedre u klasi 420, ali one imaju još dvije godine juniorskog staža. Prva iduća skupina djevojaka koje bi mogle njihovim stopama je još u optimistima, tako da je pred njima još dosta vremena, naravno ako im se u međuvremenu ne promijene interesi.
Foto: Sailing Energy - Josip Olujić
FINN
U klasi Finn su jedrila tri naša jedriličara, Josip Olujić i Nenad Bugarin iz JK Labud i Milan Vujasinović iz JK Split. Jedrili su u vrlo brojnoj floti od čak 90 jedrilica. S obzirom da u nas su samo njih trojica aktivni u ovoj klasi u Hrvatskoj ne treba posebno isticati njihove kvalitete jer ovo je još jedna od regata u nizu u kojima su sva trojica završili u samom svjetskom vrhu. Nažalost ostali su korak do norme, odnosno Josip Olujić, koji je bio najbliži plovu za odličja regatu završava na 11. mjestu.
Njihova flota odjedrila je dva plova manje od kolega u 49erima. Ono što je najvažnije je to da su sva trojica završili vrlo visoko u zlatnoj skupini. Popričali smo sa svima:
Kod mene se miješaju dvije impresije. Jedna je da je 11. mjesto na svijetu vrlo dobar rezultat, a s druge strane sam ostao razočaran. Jer je želja i intencija bila da završim u deset najboljih jer smo očekivali da će prvih deset mjesta nositi norme za Tokio, što se kasnije i pokazalo točnim. Na kraju me je dijelilo 6 bodova od postavljenog cilja. Sveukupno mogu reći da je regata bila dobra, osim što sam u finalima radio najviše grešaka. Najčešće je bilo riječi o lošim startevima, pa sam se kasnije morao izvlačiti. Zato su od četiri finalna plova bila tri loša rezultata.. npr. u zadnjem plovu sam startao zadnji. Mogu reći da sam kvalifikacije odradio skoro bez greške sa super rezultatima, cijela situacija je dosta obećavala da će cilj biti ispunjen Iduća šansa za ispunjavanje norme će nam biti na Siciliji iduće godine. Tamo će biti organizirano Europsko prvenstvo na kojoj će sigurno biti vrlo teško jer su mnoge jedriličarske velesile i vrhunski jedriličari također ostali bez osvojenih normi: Franuz - brončani iz Londona, Amerikanac - bronca iz Rija, Brazilac - četvrti iz Rija i neprikosnoven ove sezone, Grk i Norvežanin koji su standardaniu top 10, Australija nije osvojila normu... Bit će stvarno papreno, ali mislim da je cilj i dalje ostvariv.
Josip Olujić, JK Labud
Uvjeti na moru su bili slični onima na drugim regatnim poljima, prevladavo je uglavnom lagani vjetar od 6-7 čvorova, pa do 14-15. Ono što je po tom pitanju Josipu posebno drago je to što je u svim uvjetima dobro i brzo jedrio.
Klupski kolega Nenad Bugarin je bio naš drugoplasirani jedriličar. Na kraju je 17. s dvadeset bodova iza Josipa. Rezultati i u kvalifikacijama i u finalu pokazuju konstantu. Uglavnom su finiši između 5. i 25. mjesta, a rezultat regate je drugo mjesto u posljednjem plovu regate:
Generalno nisam zadovoljan kako je sve ispalo. Uvjeti su bili nepredvidivi i rekao bi da je kod mene nedostajalo svega po malo... malo strpljenja, malo odlučnosti i možda malo brzine. Kad sam bio u nekom situacijama kad je trebalo kapitalizirati poziciju i izboriti bolje mjesto to nisam uspio realizirati. Iz svega skupa smo izvukli neke zaključke, sad slijedi odmor, pa ćemo na idućim treninzima pokušat riješiti te nedostatke.
Nenad Bugarin, JK Labud
Josip i Nenad će se preko jeseni, ako financijski bude moguće, pokušati negdje dislocirati i spremati za novu sezonu koja se otvara regatom u Miamiju u siječnju 2019.
Foto: Sailing Energy - Milan Vujasinović
Kolega s druge strane Marjana, Milan Vujasinović, za ovaj olimpijski ciklus od početka je izabrao dislociranu opciju treninga. Njegova baza je u Španjolskoj u Valenciji gdje trenira s velikom skupinom finista koje predvodi Luca Devoti, a treninzima sudjeluje od 5 do 15 različitih nacija. Inače mu je trener Dragan Edović s kojim je počeo psihološke pripreme, ali kasnije Dragan preuzima i ulogu trenera na moru. Svjetsko prvenstvo je završio na 19. mjestu. Kvalifikacije je odjedrio nešto lošije od Josipa te kao naš drugoplasirani jedriličar ulazi u finale u zlatnu skupinu. Međutim, u finalu završava ispod tridesetog mjesta u čak tri plova, dok je tek u posljednjem plovu respektabilan 9.
Generalno, mislim da sam se dobro spremio za regatu, zadovoljan sam brzinom. Ali prvog dana finala kao da nisam bio u brodu. Što god da sam napravio bilo je krivo. Sve se srušilo s tim jednim danom. U finale sam ušao kao 12. i bodovno gledajući svi smo bili dosta blizu. Bio sam oko 12-13 bodova od vodećeg. Što je uzrok tome stvarno ne znam... S obzirom da niti jedan od nas trojice nije uspio u ostvarivanju norme slobodno možemo reći da cilj nismo ostvarili i da smo u problemu. Iduće četiri vize za Tokio će se dijeliti na Siciliji i mislim da će to biti za prvih 5-6 pozicija u generalnom poretku. Dosta dobrih nacija nisu uspjele u svom cilju, tako da ćemo trebat ići dogodine na EP na medalju i ja ću se za to i spremati.
Milan Vujasinović, JK Split
U slučaju da na Siciliji finisti ispune normu iduća velika regata na kojoj bi trebala pasti odluka koji od njih će jedriti na olimpijadi mogla bi biti SP u Melbournu.
Još smo za izjavu zamolili i najkritičkiji nastrojenog člana Finn stožera ekipe iz JK Labud, njihovog trenera Tonča Antunovića:
Moji momci su bili izvrsno pripremljeni, fizički, tehnički... što se tiče opreme isto je bilo sve super i sve je išlo donekle onako kako smo i očekivali. Po mom mišljenju na moru su bili vrlo dobri pa čak i superiorni, pogotovo Josip. Neno je isto bio dobar, ali nestrpljiv. Nalazio bi se u prvih 4-5 i ne bi čuvao svoje 4. mjesto, već bi napadao i uglavnom gubio. Ta nestrpljiva karakteristika dok je u vodećoj skupini mu je obilježila cijelu regatu. Umjesto da parira konkurenciji iza sebe pokušavao je s nekim svojim idejama, puštao je protivnike iza sebe i tu je gubio. Olujić je izvrsno jedrio. Imao je izvrsne starteve, izvrsnu brzinu. Nakon 5 plovova je čak bio i vodeći, stvarno super situacija. Međutim, ukopale su ga zadnja tri plova kad je startao zadnji i to je osnovni razlog zašto nije regatu završio među prvih 8, a to nam je bio cilj. Ovako je pogodio stativu i završio 11. Na startu 7. plova se postavio skroz uz pin, zapinje i dok se oslobodio praktički starta s 40. mjesta! To mu se isto dogodilo i u 8. plovu. 9. plov je odjedrio dobro, ali je u jednom momentu vjetar okrenuo 15° u desno i onda je s 2. - 3. mjesta pao na 10. i tako ulazi u cilj. A zadnju regatu je u trenutku startnog signala dobio penal jer se našao u gužvi iz koje se rolavanjem pokušao izvući. Uglavnom uspio se izvući do 14. - 15. mjesta i u dok su u zadnjoj krmi glisirali u krmu nevera prolazi iznad njih i jedan reful ga zaorcaje pa gu tu prolazi nekoliko brodova. S druge strane Bugarin je imao odlične starteve, super je jedrio i samo mu je nedostajalo strpljenje da se zadovolji s 3., 4. ili 5. mjestom na kojem se nalazio. Ali sve kad sumiram ja sam prezadovoljan jer oba dvojica imaju ogromno samopouzdanje. Znaju da su u najboljih deset na svijetu, a to daje posebno zadovoljstvo kad se vidi koje su sve jedriličarske nacije ostale iza nas!
Tonči Antunović, trener - JK Labud
Da se dobije kompletnija slika o presingu kojem su izloženi finisti govori i to da će u Tokiju u floti biti samo 18 jedriličara iz cijelog svijeta, plus predstavnik Japana.
KITEBOARD
U ovoj klasi tradicionalno imamo samo jednog predstavnika. Ali zato jako vrijednog momka, Martina Dolenca iz Medulinskog DK Karkadur, juniorskog europskog prvaka iz 2017. godine. Naravno, u seniorskoj konkurenciji je ipak malo teže jedriti, ali Martin je dokazao da lanjski rezultat nije bio slučajan.
Njegova flota je brojila 65 kolega, a najlošiji rezultat mu je bilo 9. mjesto. Nakon 19 odjedrenih plovova prvenstvo završava na visokom 14. mjestu!
LASER
Čak 165 jedriličara je sudjelovalo u dijelu regate za Laser standard. Među njima naša tri predstavnika. Prekaljen dvojac iz JK Mornar, Tonči Stipanović i Filip Jurišić, te mladi dubrovački jedriličar Alec Cvinar. Ukupno deset plovova je iza njih. Tonči i Gašo rutinerski ulaze u zlatnu skupinu, dok Alec još skuplja iskustvo i nije toliko uspješan.
Pojedinačno gledano nisu se plasirali na mjesta kojih će se sa smiješkom sjećati u veteranskim danima, ali su zato oslobođeni stresa osvajanja olimpijske norme.
Foto: Sailing Energy
U kvalifikacijama se više istaknuo Tonči od Filipa, dok je u finalu Filip osvajao bolje pozicije. Evo što su njih dvojica rekli o svojim nastupima:
Moje jedrenje nije bilo najbolje, jednostavno sve što sam radio nije bilo dobro. Nisam dobro predviđao što će se dešavati s vjetrom. Očekivao sam dosta više, ali kad se podvuče crta zadovoljan sam što sam osigurao normu za Hrvatsku i to je trenutno najvažnije, a forma će se vratiti. Tako da sam već okrenut budućim regatama, a prva je u Japanu na Svjetskom kupu, na put krećemo 27. kolovoza. To je inače moj prvi posjet Japanu. Kad se vratimo slijedi kraća pauza i odmor na regatama krstaša... Mrduja, Viška... Zatim ponovno povratak u Japan na lokaciju gdje će dogodine biti Svjetsko prvenstvo. Tamo će nas ugostiti jedan Japanski jedriličar koji inače cijele godine jedri i trenira s nama.
Tonči Stipanović, JK Mornar
Naši momci su na regatnom polju očekivali da će prevladavati vjetar s mora, kao što je bilo uobičajeno za vrijeme priprema. Na početku ih je neugodno iznenadio vjetar s kopna koji je bio izrazito nestabilan, a kasnije se i vjetar s mora ponašao dosta nepredvidljivo i različito od prognoziranog. To je za posljedicu imalo biranje strane regatnog polja koja bi se tijekom jedrenja, zbog neočekivanih promjena, pokazala pogrešnom.
Kod mene nema nikakvog skrivanja, situacija je bila vrlo jednostavna. Loše sam odradio kvalifikacije. U kvalifikacijama nisam smio zeznuti u dvije regate jer bi tada nosio veliko breme, ali i to sam uspio. Na kraju moje 27. mjesto se čak može smatrati i dobrim rezultatom s obzirom koliko sam duboko bio. Jedino što me zadovoljava je činjenica da sam finale odjedrio stvarno dobro, a mogu s tim biti zadovoljan i iz razloga što mi je to pokazalo da mogu ostati stabilan i izvuči se iz ponora ako je potrebno i da kasnije odjedrim najbolje što mogu. Kad usporedim pripreme i jedrenje na regati imogu reći da nije bilo pretjerano neočekivano da će vjetar biti promjenljiv. Moj je osnovni problem bio što sam u regatu ušao rezervirano, Trebao sam jedriti budan, na instinkt, a ja sam išao na sigurno. Na kraju se pokazalo da je svatko napravio po nekoliko loših rezultata, ali razlika je kad zezneš u kvalifikacijama ili u finalu.
Filip Jurišić, JK Mornar
Još službeno nije određeno na koji način će biti odlučeno koji od laseraša će biti naš predstavnik u Tokiju, ali za očekivati je da će i kod njih biti u pitanju Europsko ili Svjetsko prvenstvo, a možda i oba.
LASER RADIAL
Laser Radial je još jedna klasa u kojoj su jedrile naše djevojke. U floti od 119 najboljih svoj udio su dale Karla Šavar iz JK Zagreb, te Anđela de Micheli Vitturi iz JK Split i Sandra Lulić iz JK Mornar. Njihov raspored jedrenja je bio jednak muškim kolegama. Ukupno deset jedrenja od čega su četiri bila finalna. Naš tri je finale jedrio u srebrenoj skupini, drugim riječima u kvalifikacijama su jedrile podjednako, a s obzirom na rezultate u finalu i konačan zbir, njihova izjednačenost se nastavila i do kraja. Anđela je finiširala na 76. mjestu, Sandra na 81. i Karla na 91. mjestu.
Evo što nam je o svom nastupu rekla Sandra:
Stvarno sam zadovoljna pripremama jer smo dosta vremena proveli u Aarhusu i posvetili se uvjetima koji su nas očekivali na regati. Na regatu sam došla bez posebnih očekivanja po pitanju rezultata, već sam se usmjerila na ciljeve koje smo ja i trener Lovre Perhat postavili. Ali regata nije počela dobro. Nisam imala brzinu kao i inače na treninzima. Uz to su me donosila pogrešne odluke i nisam se uspijevala izvući iz loših situacija i dojedriti so bodova potrebnih za upasti u zlatnu grupu i boriti se za normu za Tokio. Sve ovo gledam kao veliku školu i iskustvo. Znamo što treba popraviti i na čemu treba raditi, a i imamo i popravni. On je za godinu dana kad će se na SP opet dijeliti norme i nadam se da ćemo do tada ispraviti greške koje su se dešavale. To mi je daljnja motivacija. Sad slijedi mali odmor i za desetak dana idem na Svjetski kup u Japan.
Sandra Lulić, JK Mornar
Foto: Sailing Energy
Za osvrt smo još zamolili trenera Karle Šavar, Thea Pizzula koji paralelno s projektom Nacra i dalje trenira Karlu u Laser Radialu. Inače, trenutno se nalaze u Švedskoj u gradu Bastad u iščekivanju početka Europskog prvenstva za jedriličare u Laseru u konkurenciji U21.
Djevojke su relativno mlade i nove u ovoj konkurenciji, drugim riječima do uspjeha se ne može doći preko noći. Jednostavno, moraju proći svoj put od nekoliko godina da bi uopće mogle konkurirati za vrhunski rezultat. Njima je trenutno zlatna skupina jedan od maksimuma. Istina, da su mogle bolje, mogle su... Trenutno niti jedna od njih ne može ući u prvih dvadeset, po trenutnim kvalitetama realno bi mogle biti oko pedesetog mjesta. Sandra, super mlada cura za ovu konkurenciju, po meni će već iduće godine imati mnogo bolje rezultate, samo treba nastaviti kvalitetno raditi. Ovi rezultati su nam trenutna realnost jer nije bilo nekih problema s opremom, crnih zastava, konkurencija je žestoka... jednako kao i Standardu. Kad se prijeđe iz juniorske u seniorsku konkurenciju moraš se pomiriti s tim da među 150 jedriličara sigurno ćeš na početku biti 145. Tako to ide, nema preskakanja stepenica... npr. Karla, tek je napunila 19 godina i ovo joj je bila prva seniorska regata u životu.
Theo Pizzul, trener - JK Zagreb
RS:X
I za kraj su ostali surferi, odnosno Luka Mratović i Palma Čargo na RS:X daskama. Nažalost nemamo izjavu ikog od njih. U kratkoj analizi možemo samo napisati da je Luka jedrio u konkurenciji od 85 jedriličara koji su odjedrili 12 plovova. Nakon kvalifikacija plasira se u srebrenu skupinu i regatu završava na 66. mjestu.
Palmina flota je bila nešto manja, 62 jedriličarke ukupno. Program im je bio sličan, također 6 kvalifikacija, ali djevojke završavaju 5 finalnih jedrenja. Palma se također plasirala u srebrenu skupinu i na kraju je 54. u generalnom plasmanu.
Foto: Luka Mratović - Facebook
