Jedno su želje, a drugo je realnost. Stvarno su bile veće šanse da se neće održati, nego da će se održati, jer se ne vidi kraja ovoj situaciji. Možda s druge strane ipak je manje presudilo to što se ne vidi kraj, već to što ne treniramo. Koliko sam uspio saznati većina jedriličara ne trenira i možda samo jedan mali postotak trenutno može jedriti. Tako da mislim da nitko od nas tamo ne bi došao spreman ni blizu onoliko koliko bi bio spreman da nema Korone i da su uvjeti normalni. I mislim da je ovo najrealnija i najbolja opcija. A to što ova odluka utječe na planove za 2021.... preživjet ćemo. Inače, u 2021. sam planirao više jedriti u Stelli. Zajedno s Tudorom Bilićem sam osmislio plan regata i aktivnosti u tom smjeru. Čak smo dogovorili i nabavku nove jedrilice, ali sad ćemo teško to ostvariti, pa će taj projekt morat čekati bolje dane i da prođe ljeto 2021. Zbog toga neću jedriti ni na Europskom prvenstvu za Stelle koje će organizirati JK Mornar u svibnju iduće godine. Što je tu je. Ali u svakom slučaju u planu nam je da odjedrimo regatu Svjetskog kupa u Miamiju u studenom.

Tonči Stipanović, klasa Laser Standard

Evo brojim još nekoliko dana da završi karantena. Doma sam sa ženom i malim, brat je s ocem doma. I nedostaje mi malo izaći vani, bar eto nisam sam, eventualno izađem na balkon na svjež zrak i to je sve. Stvarno nedostaje malo svježine. Mislim da smo svi završili u izolaciji nakon povratka s Palme... ja, Miho, Edo, Karlo, Enia, Mihaela, Igor, Mate Arapov, Ivan Bulaja... jedino mislim da je Neno Bugarin ostao iza nas na Palmi. Ali srećom svi smo zdravi i sa svima je sve u redu! Što se tiče odluke o odgodi Igara, mislim da je odluka dobra, jer ne zna se koliko će to trajati i kad će sve ovo proći. Neke zemlje su OK, neke nisu, neki su mogli trenirati, neki mogu još uvijek trenirati, a većina je zatvorena doma i ne smije nigdje izaći. Olimpijski odbor je jedno vrijeme govorio da će Igre ići u dogovorenom terminu, pa se baš loše osjećaš kad to slušaš, a ne možeš se maknuti iz kuće. Mislim, nama je to posao i moramo biti u top formi, a vrijeme nam nepovratno prolazi. Tako da to emocionalno nije bilo dobro... stalno su se mijenjali planovi, svaki dan se odgađala neka regata. Pa se treba kontejner s opremom idući tjedan slati u Japan... pitanje je hoćemo li ga slati... da bi imali brod tamo u lipnju kontejner treba sad na put... Puno tih stvari bilo u zraku, mislim, nismo znali koja će biti odluka. I onda mi je stvarno laknulo kad su to odgodili. Mislim, svi želimo da ovo što prije prođe i da smo svi zdravi, ali kako smo ja i Miho u cijeli projekt ušli 2017., relativno kasno, nama ta jedna dodatna godina puno znači. Naravno, ako ćemo krenuti s jedrenjem za mjesec dana, ali ako budemo morali čekati pet mjeseci onda smo na istom... Najvažnije nam je da što prije izađemo na more, da možemo jedriti ovdje u svom gradu, a odlasci na regate su tek na drugom mjestu.

Šime Fantela, klasa 49er

Po mom mišljenju odgoda je bila jedina pametna odluka i u rok od godinu dana trebao bi biti dovoljan da se sve smiri i vrati u normalu. Zadnji mjesec živjela sam pod pritiskom nepoznanice. S obzirom da su krenuli otkazi predstojećih regata, koji su nam bili u planu, odlučili smo da ćemo do zadnjeg trenutka ostat kući i jedriti na domaćem moru. A kad su nam i to zabranili zabrinula sam što će sad biti s treninzima i što s Olimpijadom... Dogodilo se to da nisam bila u istim uvjetima s ostalim sportašima, npr Englezi su još uvijek redovno trenirali na moru do početka ovog tjedna, a mi ne smijemo ni napustiti kuću. I zahvaljujući jačim državama i njihovim savezima, kao što su Kanada, Australija, Norveška... zbog njihovih pritisaka da neće poslati svoje sportaše ove godine u Japan, MOO je dosta brzo odlučio. Inače su htjeli čekati još mjesec dana i držati svih stand by. Sljedećih dana mijenjat će se i kalendar regata koje još nisu bile otkazane za ovu godinu. Nama je npr. bitno Europsko prvenstvo, koje je prebačeno na 10. mjesec. Uglavnom, dobila sam dodatnu godinu za pripremu do OI. Zadnjih 6 godina nisam imala normalne uvjete za to. Bila sam sama sebi i trener i manager i logističar, prošla sam kroz puno izazova ali još uvijek bila konkurentna pored onih koji imaju to sve uređeno. A od prošle godine, od kad sam došla u JK Split i od kad je nešto kasnije u ovaj klub došao i vrhunski trener Tonći Antunović, moj život je postao puno lakši. Mogu se koncentrirati samo na sebe. I naravno da gledam na ovu dodatnu godinu kao sudbinski poklon. Nakon što ovo ludilo s Koronom se smiri, krenut ćemo ozbiljno i iskoristiti ćemo ovu odgodu što bolje. A trenutno vježbam u kući, skupila sam po kući sve utege, bicikl, simulator za višenje - improvizacije u toku.

Elena Vorobeva, klasa Laser Radial