Kad smo mi bili tamo nije bilo opasnosti. Mislim da je tada aktualno bilo samo na sjeveru i u Kanadi i još se nije spustilo na jug. Tako da mislim da smo od tamo otišli u posljednji tren. Sletjeli smo u Munchen kao da se ništa ne događa... kad smo došli doma nitko nas nije ništa pitao, tako da nismo u nikakvim karantenama i samoizolacijama. A i obojica smo još uvijek bez ikakvih simptoma. A regata... moje mišljenje je da je dobro prošla... rezultat je puno bolji nego što je bilo moje jedrenje. Ja se nikako nisam mogao spojiti s taktikom. Gdje god sam išao nisam mogao pogoditi stranu. Tu smo se puno mučili... Onda opet i ono naše standardno, da smo išli praktički bez treninga. Dok pohvatamo krmu i sve ostalo prođe pola regate. Ovo 24. mjesto u prvom plovu... da smo bili u treningu sigurno bi u cilj ušli 13. ili 14. jer smo tako i okrenuli prvu bovu. Tako bi imali to 24. manje. Miami je specifičan. To najviše dolazi do izražaja kad je mali i srednji vjetar. Onda je teško vidjeti vjetar na moru. Boja mora je takva da se vjetar i refuli ne mogu baš tako lako razlikovati, a puno je rupa. Može se desiti da brod koji je ispod tebe dvadeset metara, njega uhvati pritisak, a tebe ne i onda on napravi razliku. Ako si to skužio onda si stvarno mogao profitirati. A u globalu je bio mali vjetar. I onda je to veliki problem sa Stellom, pogotovo kad se jedri krma. Tu nastaju velike razlike i tu se dosta gubilo. Mi smo se zato najviše nadali da ostanemo na poziciji na kojoj bi okretali prvu bovu, a stalno smo bili u prvih 10-12 brodova u prvoj orci. Tako da je na kraju taj rezultat stvarno puno bolji od onoga kako sam se ja osjećao. Mislim, nisam nezadovoljan rezultatom, već s tim kako sam ja jedrio. Mučio me onaj osjećaj kad nisi siguran što radiš unutar polja. S druge strane iznimno sam zadovoljan sa startevima! Sve skupa smo napravili 9 ili 10 starteva. Jedan nije bio toliko loš, ali nismo bili dovoljno komodni nakon njega, dok smo sve ostale mogli birati gdje ćemo i na kojoj strani nastaviti regatu. I onda me ljutilo to što iz tih situacija nismo mogli izvuči najbolje moguće. Po pitanju vjetra bilo je isto zanimljivo. Jedan dan smo imali 15-18 čvorova, ali ne može se reći da je bio dan s jakim vjetrom, jer je to bilo nešto slično našoj buri. Puhalo je doslovno sa sjevera... doleti reful od 18 čvorova, a onda padne na 7... A ostalih dana smo imali neki njihov lokalni jugozapdnjak. Jednog dana je puhao 14-15 čvorova, pa jedan dan ga je bilo 5-6, pa 8... tako da je bilo svega. Najgori nam je bio dan kad se spustila užasna vlaga. Lokalci su nam rekli da sigurno dvadesetak godina nije bila tolika... temperatura 38°C, sjediš u hladu i znoj ide s tebe... dok sve ostale dane oni koji ne trpe zimu su mogli nositi lagane jakne. Čak je u najavi bila i jedna velika nevera, pa su organizatori kombinirali različite varijante programa, ali na kraju je to stiglo u nedjelju, nakon što je regata završila. Moram reći da smo imali i problema s kutom u orcu. Ali mislim da je to bilo više do moje ruke. 

Marin Mišura, kormilar