Regata je ekspandirala, dosta i naglo. Učinilo nam se da je došlo vrijeme da se napravi jedan iskorak, prije svega da se unese malo reda jer ovo je prvenstveno regata. Regata koja je postala popularna i kao biznis regata i jedan vid hedonizma, a i posljednja regata u sezoni za mnoge charteraše. I konzumenata ove regate je svake godine sve više. Primijetili smo jedan trend paljenja motora odmah nakon prolaska Splitskih vrata. Svi žure i hoće se vezati za rivu, pa smo imali dosta pritužbi jedriličara, a i meni samom se to dešavalo par puta da jedrim cijeli dan, dođem u Vis i nemam se gdje vezati, a ovi što su išli motor su već siti i u opuštaju se uz čašicu. I jednostavno smo odlučili tome stati na kraj, pogotovo jer smo ove godine dobili vrlo jake promotore. Zato ja ove godine nisam jedrio prvu dionicu i otišao sam dan ranije sve pripremiti. Tako da je pred dolazak regate cijela riva bila čista, kako sama riva, tako i u Kutu. Gumenjacima smo prihvaćali ove koji su dolazili na jedra, a i na sastanku kormilara sam kazao da neće biti nitko toleriran. Svi su dobrodošli, da ne bi bilo zabune, ali oni koji su upalili motor idu na bove. Za katamarane smo pripremili jednu "fun zonu", za ljude koji su došli prvenstveno radi pjevanja, zabave, mladi su... sve ja to shvaćam, ali ima ih koji žele spavati, spremit se za sutrašnju regatu u luci, za drugu etapu... mislim, ne možete smetati tim ljudima! Spomenuta fun zona je bila ispred "Bejbija" i tu su bili uglavnom mladi ljudi, a bilo nam je i dosta muzičara ove godine. Bilo je dosta pjesme i muzike, ali na način da se u gradu ne smeta Višanima i jedriličarima. I sve dok su u luku stizali oni koji su došli sa sportskim namjerama bili su vezivani na rivu. Tek nakon što svi takvi pristanu na rivu i ako je ostalo još mjesta onda smiju na nju pristati i ostali. Od sada će prednost imati ljudi koji jedre! Osim toga pojačali smo i transfer s bova na kraj. Vozila su četiri gumenjaka. Gratis je bio prijevoz cijeli dan do ponoći. Od ponoći su se svi koji su ostali vani i htjeli se vratiti na svoje brodove mogli javiti na kanal 71 ili na mobitele momaka koji su vozili, a uz doslovno simboličku naknadu koja nije smjela prijeći deset kuna po osobi. Tako da uz tu logističku podršku i vremenske uvjete ta dva dana, bova čak nije bila niti lošije rješenje. Službeno smo imali 180 prijavljenih, ali vjerujem da je bilo i oko 200 jedrilica. Razlog je što jedan dio natjecatelja ne prati objave na internetu, već su napravili gužvu u uredu Regatnog odbora u četvrtak navečer na prijavama. Za vrijeme popunjavanja papirnatih formulara nastala je gužva, neugodne situacije, stvorila se nervoza... tako da danas imamo jedan radni sastanak, dok smo još vrući, i raspravit ćemo neke stvari. Jedna od njih je da dogodine možda zatvorimo ured već u srijedu, ako ništa drugo da spriječimo te neugodne situacije. Čak razmišljamo o nekim drugim promjenama u rasporedu događanja, ali o njima ćemo u javnost izaći dogodine. Npr. ove godine smo se srećom već nakon par sati vratili u Split i imali smo vremena obraditi rezultate za sve jedrilice, ali da smo imali bonacu kao u prvo etapi pitanje je bi li stigli napraviti proglašenje pobjednika u vrijeme koje je bilo najavljeno. Moram reći da sam uživao u toj drugoj etapi. Bilo je dvadesetak čvorova i jedrenje je bilo čisti užitak. Zaista sam se guštao vraćati. Također ćemo i ubuduće inzistirati na tome da što više jedrilica dojedri i do Visa. Ove godine smo vidjeli da će mali broj sudionika proći kroz Splitska vrata, a da će većina ostati, pa smo odmah prebacili startnu liniju pred Šoltu. Nije nam cilj da se kompletna ruta odjedri pod svaku cijenu i da to uspije samo nekolicini. Ja kao kapetan uvijek gledam koja je najslabija karika. A to je u ovom slučaju većina flote. Zato treba i onima koji nemaju Full Pelt-ove, TP-ove... da završe regatu. Regata je za sviju!

Toni Mlikota, JK Labud

Prošle godine smo isto pobijedili i mislili smo da je to nemoguće ponoviti. Bili smo prvi po OR-u, u grupi i drugi po Openu i po NHP-u. Računali smo da je to maksimum i da ne može bolje od toga. Ali ove godine smo to nadmašili! Jedino nam je ostala apsolutna pobjeda, ali teško ćemo to osvojiti (smijeh). A što da kažem, prva etapa je bila naporna, bar za mene. Mislim da je i inače svakom jedriličaru jedrenje po bonaci ili po vjetru do 5 čvorova napornije nego po 20 čvorova. Uglavnom, startali smo s Livke. Računali smo da će probiti W - NW, ali za vrijeme starta je držali malo više s juga. Glavna strategija nam je bila držati se više Hvara i Paklinskih otoka i kad izađemo između Paklenih i Visa da se lagano penjemo po tom maestralu, sjeverozapadnjaku, već što dođe. Na startu mi je želja bila startati tamo gdje je najmanje gužva, da nam što manje smetaju. Tako smo startali sa sredine linije u čistom vjetru. Start je bio odličan i idućih par repiketa je bilo kako nas je vjetar okretao. Išli smo prema zapadu, pa nas je vjetar vraćao dva puta prema Hvaru, dok nismo odlučili da je to zadnji repiket i da idemo napraviti donju parabolu. Ispalo je super do Paklenjaka. Mate (Fatamorgana op.a.) je bio ispred nas možda pola milje, a mi smo mu bili točno po krmi. Po boku, poviše nas, je bio Overload, pa poviše njega Ful Pelta, pa negdje tamo daleko smo jedva vidjeli Niku Kmetovića (anima op.a.) i Poleta. Jedrili smo s drifterom cijelo vrijeme. Kako smo ga odrolali na startu nismo ga skidali do cilja. Vjetra je bilo 5 čvorova, a mi smo jedrili i malo brže od vjetra, kut idealan... i izgledalo je dobro dok nismo prošli Paklenjake. Tada je vjetar malo više jačao sa zapada i oni su svi prošli s jačim vjetrom i većom brivom. Ispalo je skoro kao što sam zamislio, samo što je izgleda kasnije vjetar jačao dovoljno da su nas po ORC-u uspjeli uhvatiti i Orion i Mareus. Tako da smo mi bili treći nakon prvog dana. Moram reći da je Ivan Kuret (Orion op.a.) imao dobar plan. On je iz svjedodžbe izvadio spinakere i genakere, ne znam što je sve imao. Ostavio je samo flokove, jedro i drifter. Zato je imao vrlo dobro razvrstanje. Kasnije smo gledali kako nas je uspio proći, što se dešava, pa kad smo prostudirali svjedodžbu vidjeli smo da mu je plan bio super. Vjerojatno je pratio prognozu i išao na kalkulirani rizik i isplatilo mu se. Drugi dan je bio standardna regata u Visu. Po mojoj procjeni najveći konkurent nam je bila Anima (ex. Stradivaria). Prvi plov smo izletjeli odmah na startu i kontrolirali smo regatu sve do cilja. Jedrio se trapez po nekakvom široku koji je probijao iz Kuta. Puhalo je 10-12 čvorova i uglavnom nakon starta s jednom bordadom može se doći do prve bove. Druga bova je bila malo laškija i vozili smo s jedrom i Code 0, malo je davalo s prove, malo u bok, kako dođe reful iz koje ulice. Bova je bila ispred Češke vile, pa onda smo išli na drugi kraj vale. Tu nam je isto davalo s boka, isto smo jedrili s Code 0, a od te bove do cilja je bila uglavnom mezzonava, pa smo malo koristili flok, malo Code 0. Ali najvažnije je bilo dobro odraditi start, dalje je bila samo kontrola. Zato je drugi plov bio malo zanimljiviji. Ponovno smo vodili, ali kod Češke vile je reful bio loš, pa smo stali u bonaci. S krme je onda počeo probijati novi reful s kojim je stizao Niko Kmetović, doletio je do nas, a mi smo bili unutarnji na bovi. On je računao na tu veću brivu i da će nas s njom proći, ali i mi smo krenuli. Bili smo preblizu i u jednom trenutku smo se skoro taknuli, ja sam morao zapojati. Tada smo dignuli protest na njega. Ali na idućoj bovi mi smo uhvatili bolji reful i proći ispred njega, tako da na kraju je ispalo super. Ta regata je ispala malo dosadna, ali posada je rekla "ajme što je ovo, stalno neke manovre", stalno smo mijenjali jedra i stvarno nije bilo pauze. Ono, jedino što se moglo napraviti je bilo otići na neku stranu s nadom da će tamo reful doći brže, kao i to što se nama desilo, bili smo naprijed i stajali na mjestu a kad nam je došao reful došao je i Niko... A povratak natrag u Split... Po prognozi je bilo neko jugo u pojačanju. stalno oko 20 s udarima do 22 čvora. Dosta sam studirao brojne prognoze i onda smo odlučili ići malo donjom stranom, jer sam očekivao da će prije Vrata vjetar pasti i dati više s juga umjesto jugoistoka, tako da sam htio biti donji brod. Startali smo bliže bovi. Kusta je stavio liniju dosta favoriziranu, mislim da je donja bova bila bliže Vratima za 300-400 metara, da malo rastegne cijelu grupu. Nama je ispalo dobro jer na bovi nije bilo gužve, a i malo smo zakasnili s dolaskom na liniju starta. Ostali su se držali sredine linije, razlog ne znam. Krenuli smo s jednim kratom i najmanjim flokom i još smo otvorili i Code 0. S Code o smo vozili pojanije, prema sredini Šolte, možda čak i prema Maslinici, od starta, pa sve do pola kanala prema Paklenjacima. U tom dijelu regate smo stvarno letjeli. MIslim da nam se brzina nije spuštala ispod 15 čvorova. Tako da osim što je ta donja bova bila favoriziranija i mi smo s tom brzinom napravili dosta veliku distancu prema naprijed, ali smo dosta padali i u jednom trenutku sam odlučio da je dovoljno i da ne smijemo više padati, skinuli smo Code 0 i nastavili natrag prema Vratima s jedrom i flokom. Tu nam je vjetar bio više u bok i brzine su nam stalno bile između 10 i 12 čvorova. Sve to je bilo uglavnom onako kako sam planirao da će biti, jedino što je u Hvarskom kanalu, prije ulaska u Vrata, vjetar davao više od levanta. Tu nam je bilo malo oštrije, pa nismo baš profitirali u tom zadnjem dijelu jedrenja do Vrata. Tako da je par brodova koji su bili visočiji... Marina Kaštela, Bare, Paola... jednostavno doletjeli i pregazili nas. Ostali brodovi koji su nam bili bitni za ORC nisu bili na vidiku jer smo napravili veliku razliku, a i trebali smo tako da bi po korekciji bili prvi. Mislim da smo trebali ući ispred ostalih 25 minuta ranije. U Vratima nismo znali što se događa, uglavnom je lagano probijalo preko Milne, s boka, pa smo nastavili s Code 0. Kako bi došao reful malo bi se spustili, dizali kad padne, uglavnom u Brački kanal smo ušli dok smo još bili dosta blizu samog Brača. Tu nas je vjetar dočekao više iz smjera Omiša, pa smo nastavili s flokom. Tu smo nastavili jedriti malo visočije jer sam planirao iskoristiti Code 0 ako bude moguće i na samom kraju ako ukrmi. Tako se i dogodilo, oko milju i pol prije okreta smo otvorili Code 0 i napravili dobar potez i uspjeli prijeći Baru V i sustići Paolu na bavi. Tako da smo praktički preklopljeni jedrili od Sustipana do cilja i uspjeli za par metara prije njih ući u cilj, 7. realno. Jednom riječju stvarno brza regata, "brza pruga".

Denis Vukas, Dubrovnik - JK Orsan

Što da kažem, opća ludnica, samo smo imali djecu na brodu i na početku me bio strah hoće li sve izdržat jer je novi timun i nova kolomba, pa dok sam još uhvatio mot kako da to vozim. Ali je bilo fenomenalno! Najbolje nam je bilo kasnije u Vratima kad je bilo lišo more i nije bilo puno vjetra. Puhalo je oko 14, a mi smo vozili blizu 20 čvorova! Kad smo krenuli s Visa imali smo dignut Olympic i doslovno smo letjeli, bili smo brži od sviju. Tu smo još jedrili i malo niže, nisam se htio dizati, jer smo još uvijek išli prema Vratima. Tu je onda pao vjetar i počeo nam dolaziti s prove. Tada je bilo preoštro i nismo više mogli "poludit" skroz. Falilo nam je 5° da i tu uzletimo. Kasnije smo skužili da smo u zoni pred Vratima, gdje smo pali prenisko, da smo ostavili prednji dagger pola metra u moru dobili bi lift s kojim bi se mogli penjati. Tako da zglob kojeg imamo u toj situaciji nije uopće dizao i imao nikakvu funkciju u tom pogledu. Onda smo se kasnije u Vratima opet razletili i stigli Antunoviću (Full Pelt op.a.) na krmu. Kad smo izašli iz Vrata ispred nas je bila neka crna crta i izgledalo je da dolazi svježe jugo i da ćemo se sjuriti u cilj, ali na kraju nije bilo ništa od toga. Nakon jednog refula sve je palo i onda smo dignuli Code 0, ali se sve zamrsilo, pa smo ga spustili. Onda smo dignuli drifter i kasnije opet uhvatili 16 milja u dosta oštrom kursu po 13-14 čvorova vjetra. Taj drifter smo dignuli stvarno na brzinu, nismo imali jedara naprijed, nismo ga ni kacali po gindacu do kraja, ali svejedno smo se uspjeli zaletjeti. Tada smo prošli pored Marine Kaštela kao da stoji. Ono što je najbolje u tome je da nam ne treba previše vjetra. Brod sve to podnosi lijepo, mekano, stvarno je gušt tako jedriti! Sad to još treba naučiti kako to iskoristiti još više.

Mate Arapov, Fatamorgana - JK Mornar