Foto: JK Labud - Jadran Babić
Viška regata - fenomen o kojem je do sada napisano i ispričano toliko mnogo riječi da je vrlo teško dodati nešto novo. Ove godine je posebna po tome što je dosegnula dijamantni status. Status koji su jedriličari proslavili s rekordnim odzivom i 179 jedrilica na startnoj listi.
Ruta regate i aktivnosti oko nje su i ove godine bile nepromijenjene. Jedrile su se dvije etape uz jednu revijalnu regatu u Viškoj luci. Prva zbog bonace nije odjedrena cijelom dužinom, već je start izmaknut pred Splitska vrata, odnosno ispred punte Livke od kuda se prema Visu krenulo u 11:50. Vladali su uvjeti laganog vjetra i taktički je trebalo dobro procijeniti situaciju, pogotovo posade jedrilica s nižim jarbolima, dok je nekolicina ekstra visokih imalo bar malo laganiji zadatak.
Naravno da je ove zahtjeve zadovoljavala uvijek ista skupina jedrilica koje nastupaju na Jadranskim regatama, pa je i rasplet u cilju uvijek temeljen na fondu od desetak istih imena.
JK Labud je odavno odabrao za obje svoje regate koje se jedre na potezu između Splita i otoka Visa da je generalni pobjednik regate onaj koji pobijedi po ORC-u, sustavu koji nastoji sve jedrilice izjednačiti matematičkim putem. Na 75. Viškoj se u tu kategoriju prijavilo 28 posada, a formula po kojoj su se obračunavali rezultati je Time on time (ToT).
Razloga zašto nije bilo većeg odziva po ORC-u vjerojatno ima nekoliko. Jedan od njih je vjerojatno revijalni pristup velikog broja posada kojima je Viška regata izgovor za odlazak na jedan izvrstan vikend kombiniran s jedrenjem u jednoj od najvećih organiziranih skupina na Jadranu, a drugi je ukomponiran u famu koja prati ORC odavno da je riječ o nečem što je skupo i rezervirano za najbolje. Istina, najbolji često i investiraju najviše u svoje jedrilice, pa tako i u optimizaciju po ORC-u, ali Viška regata se jedri po verziji ORC Club. Riječ je o jednostavnijoj varijanti ORC-a, a za izradu odgovarajućeg certifikata potrebno je u ORC prijaviti samo manju količinu mjera po nadgrađu jedrilice i na jedrima. Ta mjerenja može napraviti i sam vlasnik, dok za situaciju kad se želi izbjeći suparničke provokacije o krivom mjerenju može izabrati mogućnost da službeni premjerači obave taj posao. Da to nije nikakav veliki problem pokazuje i primjer Lige Orsan u kojoj je ORC Club službeni sustav po kojem se računaju rezultati i svi krstaši s regatnim ambicijama u Orsanovoj domeni utjecaja imaju ORC Club certifikat. Ali vratimo se Viškoj.
Već u najavnoj fazi i pripremama za regatu očekivao se rekordan broj sudionika. To je pred organizatore stavilo i posebne logističke zahtjeve kojima su ove godine pristupili mnogo ozbiljnije i organiziranije nego ranijih godina, a više o tome je ispričao g.Toni Mlikota, predsjednik JK Labud:
Regata je ekspandirala, dosta i naglo. Učinilo nam se da je došlo vrijeme da se napravi jedan iskorak, prije svega da se unese malo reda jer ovo je prvenstveno regata. Regata koja je postala popularna i kao biznis regata i jedan vid hedonizma, a i posljednja regata u sezoni za mnoge charteraše. I konzumenata ove regate je svake godine sve više. Primijetili smo jedan trend paljenja motora odmah nakon prolaska Splitskih vrata. Svi žure i hoće se vezati za rivu, pa smo imali dosta pritužbi jedriličara, a i meni samom se to dešavalo par puta da jedrim cijeli dan, dođem u Vis i nemam se gdje vezati, a ovi što su išli motor su već siti i u opuštaju se uz čašicu. I jednostavno smo odlučili tome stati na kraj, pogotovo jer smo ove godine dobili vrlo jake promotore. Zato ja ove godine nisam jedrio prvu dionicu i otišao sam dan ranije sve pripremiti. Tako da je pred dolazak regate cijela riva bila čista, kako sama riva, tako i u Kutu. Gumenjacima smo prihvaćali ove koji su dolazili na jedra, a i na sastanku kormilara sam kazao da neće biti nitko toleriran. Svi su dobrodošli, da ne bi bilo zabune, ali oni koji su upalili motor idu na bove. Za katamarane smo pripremili jednu "fun zonu", za ljude koji su došli prvenstveno radi pjevanja, zabave, mladi su... sve ja to shvaćam, ali ima ih koji žele spavati, spremit se za sutrašnju regatu u luci, za drugu etapu... mislim, ne možete smetati tim ljudima! Spomenuta fun zona je bila ispred "Bejbija" i tu su bili uglavnom mladi ljudi, a bilo nam je i dosta muzičara ove godine. Bilo je dosta pjesme i muzike, ali na način da se u gradu ne smeta Višanima i jedriličarima. I sve dok su u luku stizali oni koji su došli sa sportskim namjerama bili su vezivani na rivu. Tek nakon što svi takvi pristanu na rivu i ako je ostalo još mjesta onda smiju na nju pristati i ostali. Od sada će prednost imati ljudi koji jedre! Osim toga pojačali smo i transfer s bova na kraj. Vozila su četiri gumenjaka. Gratis je bio prijevoz cijeli dan do ponoći. Od ponoći su se svi koji su ostali vani i htjeli se vratiti na svoje brodove mogli javiti na kanal 71 ili na mobitele momaka koji su vozili, a uz doslovno simboličku naknadu koja nije smjela prijeći deset kuna po osobi. Tako da uz tu logističku podršku i vremenske uvjete ta dva dana, bova čak nije bila niti lošije rješenje. Službeno smo imali 180 prijavljenih, ali vjerujem da je bilo i oko 200 jedrilica. Razlog je što jedan dio natjecatelja ne prati objave na internetu, već su napravili gužvu u uredu Regatnog odbora u četvrtak navečer na prijavama. Za vrijeme popunjavanja papirnatih formulara nastala je gužva, neugodne situacije, stvorila se nervoza... tako da danas imamo jedan radni sastanak, dok smo još vrući, i raspravit ćemo neke stvari. Jedna od njih je da dogodine možda zatvorimo ured već u srijedu, ako ništa drugo da spriječimo te neugodne situacije. Čak razmišljamo o nekim drugim promjenama u rasporedu događanja, ali o njima ćemo u javnost izaći dogodine. Npr. ove godine smo se srećom već nakon par sati vratili u Split i imali smo vremena obraditi rezultate za sve jedrilice, ali da smo imali bonacu kao u prvo etapi pitanje je bi li stigli napraviti proglašenje pobjednika u vrijeme koje je bilo najavljeno. Moram reći da sam uživao u toj drugoj etapi. Bilo je dvadesetak čvorova i jedrenje je bilo čisti užitak. Zaista sam se guštao vraćati. Također ćemo i ubuduće inzistirati na tome da što više jedrilica dojedri i do Visa. Ove godine smo vidjeli da će mali broj sudionika proći kroz Splitska vrata, a da će većina ostati, pa smo odmah prebacili startnu liniju pred Šoltu. Nije nam cilj da se kompletna ruta odjedri pod svaku cijenu i da to uspije samo nekolicini. Ja kao kapetan uvijek gledam koja je najslabija karika. A to je u ovom slučaju većina flote. Zato treba i onima koji nemaju Full Pelt-ove, TP-ove... da završe regatu. Regata je za sviju!
Toni Mlikota, JK Labud
Start prve etape je signaliziran po laganom maestralu koji je tijekom poslijepodneva treba prijeći u laganu tramontanu. Brzine koje su prvi ostvarivali su uglavnom bile između 4 i 5 čvorova i ovisno o brzinama ostvarenim nakon otvaranja regate i mjestu gdje su se nalazili nakon par sati, neki novi refuli su činili preokrete. Startna linija je bila postavljena tako da je malo favoriziranija strana bila na pinu, ali s obzirom na veliku gužvu i koncentraciju dvjestotinjak jedrilica na relativno malom mjestu za tako lagan vjetar, bilo je važnije pronaći što čišću zonu da se što brže izdvoji ispred ostatka flote.
Kao i uvijek taj zadatak je bio lakši velikim i laganim nego težim i sporijim. Najbrže do Visa je jedrio Polet Furioso. Posadi Nikole Deškovića je trebalo 3 sata, 25 minuta i 45 sekundi. Pet minuta i šest sekundi iza njega stiže David među hrpom Golijata, Fatamorgana Mate Arapova. Na trećem mjestu završava najveća jedrilica na regati, VOR60, Clean Sport One Marjana Kočile. Zatim sa sve kraćim razlikama stižu u Vis i ostali regatijeri.
Što se tiče rezultata po ORC-u tu je situacija dosta drugačija. Prva jedrilica koja je jedrila i po "premjeru" je bio Polet Furioso, pa tek Dubrovnik koji je u cilj ušao osmi po redu. Lagani vjetar nije išao na ruku velikom Poletu koji je za bolji rezultat po ORC-u morao u Vis stići petnaestak minuta ranije, pa po korekciji završava na 10. mjestu. Najbrži po računalu su bili Orion II i Mareus II. Njih dvoje su u cilj ušli kao 20. i 27. u realnom poretku, više od 20 minuta iza Dubrovnika i više od 35 minuta iza Poleta. Na kraju je Orion bio 5 i pol korigiranih minuta, a Mareus dvije i pol ispred Dubrovnika.
Kako je posada Dubrovnika jedrila ta tri dana ispričao je kormilar Denis Vukas:
Prošle godine smo isto pobijedili i mislili smo da je to nemoguće ponoviti. Bili smo prvi po OR-u, u grupi i drugi po Openu i po NHP-u. Računali smo da je to maksimum i da ne može bolje od toga. Ali ove godine smo to nadmašili! Jedino nam je ostala apsolutna pobjeda, ali teško ćemo to osvojiti (smijeh). A što da kažem, prva etapa je bila naporna, bar za mene. Mislim da je i inače svakom jedriličaru jedrenje po bonaci ili po vjetru do 5 čvorova napornije nego po 20 čvorova. Uglavnom, startali smo s Livke. Računali smo da će probiti W - NW, ali za vrijeme starta je držali malo više s juga. Glavna strategija nam je bila držati se više Hvara i Paklinskih otoka i kad izađemo između Paklenih i Visa da se lagano penjemo po tom maestralu, sjeverozapadnjaku, već što dođe. Na startu mi je želja bila startati tamo gdje je najmanje gužva, da nam što manje smetaju. Tako smo startali sa sredine linije u čistom vjetru. Start je bio odličan i idućih par repiketa je bilo kako nas je vjetar okretao. Išli smo prema zapadu, pa nas je vjetar vraćao dva puta prema Hvaru, dok nismo odlučili da je to zadnji repiket i da idemo napraviti donju parabolu. Ispalo je super do Paklenjaka. Mate (Fatamorgana op.a.) je bio ispred nas možda pola milje, a mi smo mu bili točno po krmi. Po boku, poviše nas, je bio Overload, pa poviše njega Ful Pelta, pa negdje tamo daleko smo jedva vidjeli Niku Kmetovića (anima op.a.) i Poleta. Jedrili smo s drifterom cijelo vrijeme. Kako smo ga odrolali na startu nismo ga skidali do cilja. Vjetra je bilo 5 čvorova, a mi smo jedrili i malo brže od vjetra, kut idealan... i izgledalo je dobro dok nismo prošli Paklenjake. Tada je vjetar malo više jačao sa zapada i oni su svi prošli s jačim vjetrom i većom brivom. Ispalo je skoro kao što sam zamislio, samo što je izgleda kasnije vjetar jačao dovoljno da su nas po ORC-u uspjeli uhvatiti i Orion i Mareus. Tako da smo mi bili treći nakon prvog dana. Moram reći da je Ivan Kuret (Orion op.a.) imao dobar plan. On je iz svjedodžbe izvadio spinakere i genakere, ne znam što je sve imao. Ostavio je samo flokove, jedro i drifter. Zato je imao vrlo dobro razvrstanje. Kasnije smo gledali kako nas je uspio proći, što se dešava, pa kad smo prostudirali svjedodžbu vidjeli smo da mu je plan bio super. Vjerojatno je pratio prognozu i išao na kalkulirani rizik i isplatilo mu se. Drugi dan je bio standardna regata u Visu. Po mojoj procjeni najveći konkurent nam je bila Anima (ex. Stradivaria). Prvi plov smo izletjeli odmah na startu i kontrolirali smo regatu sve do cilja. Jedrio se trapez po nekakvom široku koji je probijao iz Kuta. Puhalo je 10-12 čvorova i uglavnom nakon starta s jednom bordadom može se doći do prve bove. Druga bova je bila malo laškija i vozili smo s jedrom i Code 0, malo je davalo s prove, malo u bok, kako dođe reful iz koje ulice. Bova je bila ispred Češke vile, pa onda smo išli na drugi kraj vale. Tu nam je isto davalo s boka, isto smo jedrili s Code 0, a od te bove do cilja je bila uglavnom mezzonava, pa smo malo koristili flok, malo Code 0. Ali najvažnije je bilo dobro odraditi start, dalje je bila samo kontrola. Zato je drugi plov bio malo zanimljiviji. Ponovno smo vodili, ali kod Češke vile je reful bio loš, pa smo stali u bonaci. S krme je onda počeo probijati novi reful s kojim je stizao Niko Kmetović, doletio je do nas, a mi smo bili unutarnji na bovi. On je računao na tu veću brivu i da će nas s njom proći, ali i mi smo krenuli. Bili smo preblizu i u jednom trenutku smo se skoro taknuli, ja sam morao zapojati. Tada smo dignuli protest na njega. Ali na idućoj bovi mi smo uhvatili bolji reful i proći ispred njega, tako da na kraju je ispalo super. Ta regata je ispala malo dosadna, ali posada je rekla "ajme što je ovo, stalno neke manovre", stalno smo mijenjali jedra i stvarno nije bilo pauze. Ono, jedino što se moglo napraviti je bilo otići na neku stranu s nadom da će tamo reful doći brže, kao i to što se nama desilo, bili smo naprijed i stajali na mjestu a kad nam je došao reful došao je i Niko... A povratak natrag u Split... Po prognozi je bilo neko jugo u pojačanju. stalno oko 20 s udarima do 22 čvora. Dosta sam studirao brojne prognoze i onda smo odlučili ići malo donjom stranom, jer sam očekivao da će prije Vrata vjetar pasti i dati više s juga umjesto jugoistoka, tako da sam htio biti donji brod. Startali smo bliže bovi. Kusta je stavio liniju dosta favoriziranu, mislim da je donja bova bila bliže Vratima za 300-400 metara, da malo rastegne cijelu grupu. Nama je ispalo dobro jer na bovi nije bilo gužve, a i malo smo zakasnili s dolaskom na liniju starta. Ostali su se držali sredine linije, razlog ne znam. Krenuli smo s jednim kratom i najmanjim flokom i još smo otvorili i Code 0. S Code o smo vozili pojanije, prema sredini Šolte, možda čak i prema Maslinici, od starta, pa sve do pola kanala prema Paklenjacima. U tom dijelu regate smo stvarno letjeli. MIslim da nam se brzina nije spuštala ispod 15 čvorova. Tako da osim što je ta donja bova bila favoriziranija i mi smo s tom brzinom napravili dosta veliku distancu prema naprijed, ali smo dosta padali i u jednom trenutku sam odlučio da je dovoljno i da ne smijemo više padati, skinuli smo Code 0 i nastavili natrag prema Vratima s jedrom i flokom. Tu nam je vjetar bio više u bok i brzine su nam stalno bile između 10 i 12 čvorova. Sve to je bilo uglavnom onako kako sam planirao da će biti, jedino što je u Hvarskom kanalu, prije ulaska u Vrata, vjetar davao više od levanta. Tu nam je bilo malo oštrije, pa nismo baš profitirali u tom zadnjem dijelu jedrenja do Vrata. Tako da je par brodova koji su bili visočiji... Marina Kaštela, Bare, Paola... jednostavno doletjeli i pregazili nas. Ostali brodovi koji su nam bili bitni za ORC nisu bili na vidiku jer smo napravili veliku razliku, a i trebali smo tako da bi po korekciji bili prvi. Mislim da smo trebali ući ispred ostalih 25 minuta ranije. U Vratima nismo znali što se događa, uglavnom je lagano probijalo preko Milne, s boka, pa smo nastavili s Code 0. Kako bi došao reful malo bi se spustili, dizali kad padne, uglavnom u Brački kanal smo ušli dok smo još bili dosta blizu samog Brača. Tu nas je vjetar dočekao više iz smjera Omiša, pa smo nastavili s flokom. Tu smo nastavili jedriti malo visočije jer sam planirao iskoristiti Code 0 ako bude moguće i na samom kraju ako ukrmi. Tako se i dogodilo, oko milju i pol prije okreta smo otvorili Code 0 i napravili dobar potez i uspjeli prijeći Baru V i sustići Paolu na bavi. Tako da smo praktički preklopljeni jedrili od Sustipana do cilja i uspjeli za par metara prije njih ući u cilj, 7. realno. Jednom riječju stvarno brza regata, "brza pruga".
Denis Vukas, Dubrovnik - JK Orsan
Uspoređujući vremenske uvjete, druga etapa je bila dijametralno suprotna prvoj. Ako su mnogi očekivali da će napraviti dobar rezultat do Visa, samo najspremniji su mogli očekivati da će ga napraviti na povratku. Puno vjetra iz smjerova laške orce, pa do pola krme obećavali su vrlo velike brzine. Da bi se taj vjetar mogao iskoristiti do maksimuma i ako ništa drugo uživati u glisiranju po velikom valu koji je dolazio s juga, morala su se dizati i "leteća" prednja jedra. Kako je izgledalo na palubi Dubrovnika ispričao je Denis Vukas, a slično je bilo i na ostalima.
Prvi su u cilj ušli slovenci s VOR-om. To su bili uvjeti koje su oni vjerojatno s lakoćom podnijeli. Njima je od starta do cilja trebalo 2:23:01.
Najbliži su im bili sunarodnjaci na Generaliju (TP52). Oni su kasnili za pobjednicima malo više od 6 minuta, ali zato su bili brži od drugog TP-a, Polet Furiosa, za 17 sekundi! Generali je jedrio i po ORC-u, ali je Dubrovnik ipak bio brži nakon matematičke korekcije. Generali završava na još jednom drugom mjestu, a između njega i realno trećeplasiranog Poleta, koji je po ORC-u završio na četvrtom mjestu, ubacio se pobjednik prve etape Orion II.
Četvrti je završio Splitski kralj bonace, Tonči Antunović koji je još jednom dokazao da njegov Full Pelt vrlo dobro podnosi i uvjete jakog vjetra i mora. Još jedan dokaz koliko je uz dobar i kvalitetan brod nužna i posada koja će znati iz njega izvući maksimum.
Sličnu kombinaciju imamo već i na petom mjestu. Ponovno David u društvu Golijata, odnosno Fatamorgana, jedrilica kraća od 10 metara puna vrhunskih jedriličara. Za duplo duljim Clean Sport Oneom su zakasnili malo više od 19 minuta, dok je prva iduća jedrilica približno jednake duljine, Magnum x3 završio na 17. mjestu pola sata iza Mate Arapova i društva.
Osim po ovom izvrsnom rezultatu ekipa s Fatamorgane će ovu regatu zapamtiti i po uvjetima koji su omogućili njihovim foilovima da dođu do maksimalnog izražaja. Naime, već nekoliko godina Mate Arapov koristi foilove na svojoj jedrilici i trenutno je jedini krstaš s tim upgradeom, a kako stvari stoje takav će biti još jedno kratko vrijeme, dok ne stigne flotila Swanova 36 Club koji će uskoro činiti ACI-jevu sportsku monotip flotu.
U svakom slučaju, kako je bilo na Fatamorgani ispričao nam je njen vlasnik i kormilar:
Što da kažem, opća ludnica, samo smo imali djecu na brodu i na početku me bio strah hoće li sve izdržat jer je novi timun i nova kolomba, pa dok sam još uhvatio mot kako da to vozim. Ali je bilo fenomenalno! Najbolje nam je bilo kasnije u Vratima kad je bilo lišo more i nije bilo puno vjetra. Puhalo je oko 14, a mi smo vozili blizu 20 čvorova! Kad smo krenuli s Visa imali smo dignut Olympic i doslovno smo letjeli, bili smo brži od sviju. Tu smo još jedrili i malo niže, nisam se htio dizati, jer smo još uvijek išli prema Vratima. Tu je onda pao vjetar i počeo nam dolaziti s prove. Tada je bilo preoštro i nismo više mogli "poludit" skroz. Falilo nam je 5° da i tu uzletimo. Kasnije smo skužili da smo u zoni pred Vratima, gdje smo pali prenisko, da smo ostavili prednji dagger pola metra u moru dobili bi lift s kojim bi se mogli penjati. Tako da zglob kojeg imamo u toj situaciji nije uopće dizao i imao nikakvu funkciju u tom pogledu. Onda smo se kasnije u Vratima opet razletili i stigli Antunoviću (Full Pelt op.a.) na krmu. Kad smo izašli iz Vrata ispred nas je bila neka crna crta i izgledalo je da dolazi svježe jugo i da ćemo se sjuriti u cilj, ali na kraju nije bilo ništa od toga. Nakon jednog refula sve je palo i onda smo dignuli Code 0, ali se sve zamrsilo, pa smo ga spustili. Onda smo dignuli drifter i kasnije opet uhvatili 16 milja u dosta oštrom kursu po 13-14 čvorova vjetra. Taj drifter smo dignuli stvarno na brzinu, nismo imali jedara naprijed, nismo ga ni kacali po gindacu do kraja, ali svejedno smo se uspjeli zaletjeti. Tada smo prošli pored Marine Kaštela kao da stoji. Ono što je najbolje u tome je da nam ne treba previše vjetra. Brod sve to podnosi lijepo, mekano, stvarno je gušt tako jedriti! Sad to još treba naučiti kako to iskoristiti još više.
Mate Arapov, Fatamorgana - JK Mornar
Sva ova ispreplitanja i rošade na rezultatskim ljestvicama dovele su do toga da je na kraju titulu najbrže jedrilice po realnom vremenu odnio predstavnik domaćina, Polet Furioso!
Foto: JK Labud - Jadran Babić
Ali ipak, pravu žetvu trofeja imao je Dubrovnik koji je regatu pobijedio po ORC-u, drugom premjeru - NHP-u i bili su najbolji u svojim skupinama i po ORC-u i po Openu! Jedino nisu odnijeli pokal za najbržeg po realnom vremenu.
Konačne rezultate za Open možete pronaći na ovom linku, dok su konačni rezultati za ORC na ovom linku.
Open skupine se nalaze ovdje, dok su ORC skupine ovdje. A oni koje zanimaju rezultati po NHP-u mogu ih pročitati ovdje.
