Jedrenje s vjetrom u krmu obuhvaća raspon upadnih kutova prividnog vjetra od 130°-180°. U tom rasponu kutova, spinaker se ponaša više kao padobran nego kao aerodinamička površina. Vjetar ne struji preko površine od prednjeg prema zadnjem rubu spinakera, već spinaker “skuplja” vjetar poput padobrana.
Na slici 6.13 možemo vidjeti na koji način je raspodijeljeno strujanje vjetra preko površine spinakera dok se jedri sasvim niz vjetar. Na slici je također vidljivo zbog čega projicirana površina spinakera postaje izuzetno važna.
Za jedrenje s vjetrom u krmu koriste se spinakeri veće dubine, a nazivaju se “runneri”. Ovi spinakeri, slično kao i “vmg” spinakeri, izrađuju se u velikom rasponu težina materijala od 0,4-1,5 oz (17-64 g/m). Također i vrste kroja spinakera mogu biti različite (radijalni, matrix ili fatcut).
Slično kao i kod jedrenja s vjetrom u bok, prije nego što počnemo s opisom trimova za različite vremenske uvjete, prvo ćemo opisati početni trim spinakera.
Slika 6.13 - Kod jedrenja potpuno niz vjetar spinaker se ne ponaša kao aerodinamička površina koja stvara aerodinamičku silu već se ponaša slično padobranu. Veća projicirana površina omogućava stvaranje veće porivne sile, a time i veće brzine jedrilice. Na slici gornji spinaker ima veću projiciranu površinu od donjeg spinakera.
Početni trim
Kada želimo jedriti sasvim niz vjetar, tangun, zajedno s privjetrinskom škotinom, treba pritegnuti (izvući) tako da bude pod kutom od 90° stupnjeva u odnosu na smjer prividnog vjetra.
Visina tanguna. Tangun po visini treba postaviti tako da spinaker stoji simetrično. Cilj je i dalje da rogljevi spinakera budu približno u istoj liniji, paralelnoj s palubom jedrilice. Kada je uz spinaker i tangun paralelan s palubom jedrilice, koristi se njegova najveća duljina. Na ovaj način površina spinakera se udaljava od sjene glavnog jedra.
Privjetrinska škotina. U početnom trimu privjetrinska škotina se priteže (izvlači) tako da privjetrinski rogalj spinakera bude pod kutom od 90° u odnosu na smjer prividnog vjetra. Gornji barber treba biti potpuno pritegnut, donji potpuno popušten.
Zavjetrinska škotina. Zavjetrinska škotina treba biti pritegnuta tako da se gornji dio privjetrinskog ruba uvijek “preklapa”. Naravno, zavjetrinsku škotinu je potrebno konstantno popuštati i pritezati kako bi postigla što veća učinkovitost spinakera.
Bolje je dopustiti da se privjetrinski rub češće preklapa nego pretjerati s pritezanjem zavjetrinske škotine, jer se tako zatvara zadnji rub i smanjuje dubina spinakera. Također, rezultat pretjeranog pritezanja zavjetrinske škotine može biti i nepravilno i manje učinkovito strujanje između jedra i spinakera.
Tijekom jedrenja sasvim niz vjetar, zavjetrinska škotina je najvažnija kontrola za trimanje spinakera.
Vrlo lagani vjetar (0-5 čv)
Dok je brzina vjetra ispod 5 čv nije moguće jedriti sasvim niz vjetar jer jedrilica ne postiže brzinu koja bi omgućila dovoljno strujanja prividnog vjetra preko površine spinakera. No ako trebamo otpadati, npr. kako bi ostali unutarnji na zavjetrinskoj oznaci, privjetrinsku škotinu treba pritegnuti (izvući) tako da tangun bude okomit na uzdužnicu jedrilice. Što se tiče visine, položaj tanguna treba biti što niže.
Zavjetrinsku škotinu je potrebno popuštati što više, a jedrilicu nagnuti na privjetrinsku stranu, kako bi se težište jedara (CE) dovelo ispred težišta istisnine (CB) te na taj način olakšalo otpadanje prema oznaci.
Lagani vjetar (4-10 čv)
Kada brzina vjetra prijeđe 6 čv, u spinakeru će biti dovoljno porivne sile za otpadanje niz vjetar. Kako otpadamo, projicirana površina površina spinakera postaje najvažniji faktor koji određuje brzinu jedrilice.
Visina tanguna. U odnosu na vrlo lagani vjetar zavjetrinski rogalj će se dizati zbog povećanja opterećenja a spinaker će gubiti simetričnu formu. Kako je simetričnost površine spinakera i dalje važna, potrebno je podizati tangun dok se ona ponovo ne postigne. Simetrična forma spinakera postiže se kada zamišljena linija, koja spaja rogljeve spinakera, bude paralelna s palubom jedrilice.
Ako pak želimo dodatno otpadati, opterećenje u spinakeru bit će manje, zavjetrinski rogalj će se spustiti a spinaker izgubiti simetričnu formu. Tada treba spuštati tangun sve dok površina spinakera opet ne bude simetrična.
Privjetrinska i zavjetrinska škotina. Privjetrinska škotina se priteže (izvlači) tako da privjetrinski rogalj spinakera bude pod kutom od 90° u odnosu na smjer prividnog vjetra. Zavjetrinsku škotinu, treba neprestano pritezati i otpuštati sve dok se gornji dio privjetrinskog ruba spinakera ne počne prelamati.
Za razliku od trimanja spinakera za jedrenje s vjetrom u bok, trimanje spinakera za jedrenje sasvim u krmu je puno složenije. Dok je kod jedrenja s vjetrom u bok položaj privjetrinske škotine na neki način određen smjerom prividnog vjetra, u jedrenju sasvim niz vjetar to više nije slučaj. Sada jednu ili obije škotine možemo pritezati ili popuštati istovremeno te na taj način mijenjati formu spinakera; prvenstveno njegovu dubinu i projiciranu površinu. Ako se pitate koliko treba pritezati privjetrinsku škotinu (izvlačiti tangun), a koliko popuštati zavjetrinsku škotinu, uvijek razmišljajte da je projicirana površina spinakera primarni faktor koji utječe na brzinu jedrilice. U praksi to znači da privjetrinsku škotinu treba izvlačiti što je moguće više kako bi spinaker bio manje pokriven glavnim jedrom i kako bi kombinacija projiciranih površina spinakera i glavnog jedra bila veća (slika 6.14).
Valovito more. Strujanje vjetra preko površine spinakera na valovitom moru bit će nepravilno i nestalno. Spinaker će biti nestabilan zbog posrtanja jedrilice. Zbog toga je potrebno jedriti malo oštrije u vjetar (prihvaćati) kako bi se opterećenje u spinakeru povećalo, a strujanje stabiliziralo. No, ako unatoč tome trebamo otpadati, tangun se spušta a privjetrinska škotina dodatno priteže. Zavjetrinsku škotinu ne treba pretjerano pritezati bez obzira što će se privjetrinski rub jako prelamati. Ako se zavjetrinska škotina pretjerano pritegne, spinaker će izgubiti potrebnu dubinu koja je neophodna za stvaranje potrebne porivne sile.
Barberi. Privjetrinski barber treba biti potpuno pritegnut, a zavjetrinski potpuno popušten.
Srednji vjetar (9-18 čv)
Raspon brzine vjetra između 9 čv i 18 čv je vrlo povoljan za jedrenje sasvim niz vjetar. Pri ovakvom vjetru moguće je otpadati sve do upadnog kuta prividnog vjetra od 180°.
Visina tanguna. U odnosu na početni trim tangun treba malo podignuti; sve dok rogljevi ne budu u istoj zamišljenoj liniji paralelnoj s palubom jedrilice. Važno je napomenuti kako ne treba pretjerano podizati tangun. Povećanjem visine tanguna podiže se i težište spinakera. Time se povećava njegova dubina, ali se smanjuje projicirana površina koja kod jedrenja sasvim niz vjetar ima značajan utjecaj na brzinu jedrilice.
Privjetrinska i zavjetrinska škotina. Kada želimo jedriti potpuno niz vjetar (upadni kut prividnog vjetra 180°), privjetrinsku škotinu treba pritegnuti tako da tangun bude skoro okomit na uzdužnicu broda (pogledajte položaj tanguna i pritegnutost privjetrinske škotine na slici 6.14, gornja jedrilica). No, kako će se jedrilica, naročito u gornjoj granici srednjeg vjetra (18 čv), ljuljati lijevo-desno, potrebno je malo više pritegnuti zavjetrinsku škotinu. Na taj način ne samo da se smanjuje moment ljuljanja, jer spinaker ima manju dubinu, a težište jedara (CE) je niže, već se i povećava projicirana površina spinakera.
Slika 6.14 - Na slici je prikazana ukupna projicirana površina glavnog jedra i spinakera. Ako privjetrinska škotina nije dovoljno pritegnuta (izvučen tangun), projicirana površina spinakera i glavnog jedra je manja, a spinaker je u većoj mjeri pokriven glavnim jedrom (projicirana površina A). No, ako je privjetrinska škotina dovoljno pritegnuta, projicirana površina spinakera i glavnog jedra je veća, a spinaker je u manjoj mjeri pokriven glavnim jedrom (projicirana površina B).
Kada vjetar dosegne brzinu od 18 čv škotine spinakera zajedno trimaju glavni i pomoćni trimer. Glavni trimer trima zavjetrinsku, a pomoćni privjetrinsku škotinu. Škotine se popuštaju i pritežu u manjoj mjeri, ali puno energičnije. Kako vjetar jača, trimom spinakera održava se stabilnost jedrilice.
Valovito more. Pri brzinama vjetra od 15-18 čv počinju se stvarati sve veći valovi. Ako je spinaker stabilan i strujanje konstantno, još uvijek ne treba obraćati pažnju valove. Forma spinakera treba ostati ista kao da i nema valova. Posebno zato što valovi nisu visoki i ne ometaju nas, a jedrilica nije dovoljno brza kako bi izglisirala preko njih. No, ako su valovi dovoljno visoki a jedrilica postiže brzinu glisiranja, trimeri spinakera, trimer glavnog jedra i kormilar trebaju surađivati kako bi trimom jedrara i položajem kormila olakšali i ubrzali prelazak jedrilice preko pramčanog vala (početak glisiranja). Trim spinakera za jedrenje na valovima pogledajte u nastavku.
Barberi. Privjetrinski barber će i dalje biti potpuno pritegnut, a zavjetrinski potpuno popušten.
Slika 6.15 - Kada brzina vjetra prijeđe 20 čv ako je spinaker predubok jedrilica će se između valova početi ljuljati lijevo-desno te gubiti na brzini. Tada je potrebno više pritegnuti zavjetrinsku škotinu. Time ne samo da se smanjuje moment ljuljanja, jer spinaker ima manju dubinu, a težište jedara (CE) je niže, već se povećava projicirana površina spinakera i brzina jedrilice.
Jak i vrlo jak vjetar (18-35 čv)
Kako brzina vjetra prelazi 20 čv, jedrenje sa spinakerom postaje sve zahtjevnije. Ako želimo kvalitetno jedriti kada vjetar pojača na 25-30 čv, kormilar i svi članovi posade trebaju uistinu znati svoj posao.
Najveći problem koji se javlja je opasnost od gubitka kontrole nad jedrilicom. Kako je položaj težišta jedara (CE) jako visoko zbog spinakera, u kombinaciji s valovima, jedrilica može upasti u sinkrono ljuljanje koje se može pojačavati. Naposljetku, u određenom trenutku ljuljanje može postati toliko snažno da jedrilica ili nekontrolirano prihvati ili počne otpadati sve dok nekontrolirano ne kruži. Kako kontrolirati ljuljanje jedrilice dok se jedri po ovako jakom vjetru? Odgovor izgleda pomalo jednostavan; spinaker treba biti jako plitak a njegovo težište što niže. No, kako to postići?
Visina tanguna. Tangun ne smije biti previsoko. U odnosu na početni trim bit će niže, kako bi spinaker imao manju dubinu i kako bi položaj najveće dubine bio smješten negdje u sredini jedra. No, spuštanjem tanguna otvara se zavjetrinski rub spinakera te povećava opasnost od ljuljanja.
Zavjetrinski rub spinakera zatvara se pritezanjem zavjetrinskog barbera. Time se do određene mjere smanjuje opasnost od pretjeranog ljuljanja i gubitka kontrole nad jedrilicom.
Privjetrinska i zavjetrinska škotina. Ako se spinaker počne ljuljati lijevo-desno na valovima, gubitak kontrole nad jedrilicom je neizbježan. Kako bi se spriječilo ljuljanje spinakera obje škotine (privjetrinska i zavjetrinska) trebaju biti pritegnute (slika 6.16). Time se ujedno smanjuje dubina spinakera i povećava njegova stabilnost.
Kada brzina vjetra prijeđe 25 čv, spinaker više ne treba pretjerano izvlačiti pritežući privjetrinsku škotinu. Zapravo, sada je potrebno smanjiti projiciranu površinu spinakera tako da spinaker jednim dijelom “sakrijemo” ispod glavnog jedra. To se postiže popuštanjem privjetrinske škotine. No u isto vrijeme potrebno je pritegnuti zavjetrinsku škotinu kako bi dubina ostala što manja i kako bi spinaker bio što stabilniji. Što je manja dubina i veća stabilnost spinakera, to je manja mogućnost da se spinaker počne sinkrono ljuljati s jedrilicom. Time je opasnost za gubitak kontrole nad jedrilicom svedena na minimum.
Osim formom spinakera, sinkrono ljuljanje se može spriječiti i pravilnim kormilarenjem. Kada jedrilica uđe između dva vala i nagne se u privjetrinu, potrebno je samo malo prihvatiti. Na taj način stvara se moment uspravljanja kojim se zaustavlja nagibanje u privjetrinu. Time se ujedno smanjuje amplituda ljuljanja što kasnije utječe na smanjenje nagibanja u zavjetrinu. Na ovaj način kormilar može vrlo učinkovito, zajedno sa trimerima jedara, održavati dobru brzinu i kontrolu nad jedrilicom.
Naravno ako imamo manji i teži (fatcut) spinaker svakako ćemo ga dignuti kako bi ne samo olakšali upravljanje jedrilicom već je i ubrzali. Prevelika površina spinakera uranja trup jedrilice u valove i jedrilica se ne može podignuti iznad pramčanog vala i izglisirati.
Valovito more. U prvom poglavlju smo govorili o maksimalnoj deplasmanskoj brzini i brzini glisiranja. Rekli smo da jedrilica počinje glisirati kada se pramac podigne iznad svog pramčanog vala. Kako bi se olakšao i ubrzao prelazak preko pramčanog vala i što prije započelo glisiranje potrebna je pomoć kormilara i trimera jedara.
Kada se vrh vala nađe ispod krmenog zrcala jedrilice kormilar treba otpasti, a trimeri “zapumpati” (naglo potezanje i lagano popuštanje) škote glavnog jedra i spinakera. No trebamo biti oprezni kada želimo započeti glisiranje, jer prema regatnom pravilu 42 (Poriv), kada je glisiranje moguće, dozvoljeno je samo jedno “pumpanje” (potezanje škote) za svaki val ili reful vjetra.
Barberi. Privjetrinski barber će biti potpuno pritegnut, a zavjetrinski onoliko koliko je potrebno za dovoljno zatvaranje zavjetrinskog ruba spinakera.
Slika 6.16 - Ako spinaker ne bude rastegnut i plitak moći će se ljuljati lijevo desno, a time se može povećavati i ljuljanje same jedrilice. Posljedica sve veće amplitude ljuljanja može biti gubitak kontrole nad jedrilicom te nekontrolirano prihvaćanje ili kruženje. Sivom bojom su prikazane moguće kretnje spinakera lijevo desno (lijeva slika). Pritezanjem privjetrinske i zavjetrinske škotine te pritezanjem zavjetrinskog barbera spinaker se umiruje, smanjuje mu se dubina, a kormilar ima puno boljukontrolu nad jedrilicom (desna slika).
iz knjige "Biti brži"
ing. pom. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
