Već smo istaknuli kako je genova jedro koje prvo dolazi u kontakt s vjetrom. Zbog toga njezina forma određuje način upravljanja jedrilicom. Kako bi mogli pravilno mijenjati položaj najveće dubine, oblik zadnjeg ruba te ostale karakteristike forme genove, potrebno je znati kojim se kontrolama možemo služiti. U ovom poglavlju ćemo ih opisati i vidjeti kako utječu na promjenu forme odnosno aerodinamičke sile genove.
Škota genove
Škota genove je osnovna kontrola za trimanje genove. Pritezanje i popuštanje škote genove uječe na upadni kut vjetra, dubinu, izvijenost i oblik zadnjeg ruba (slika 5.4).
Slika 5.4 - Popuštanjem škote smanjuje se upadni kut vjetra, povećava se dubina a zadnji rub genove se otvara (gornja slika). Pritezanjem škote povećava se upadni kut vjetra, smanjuje se dubina a zadnji rub genove se zatvara (donja slika).
Upadni kut vjetra. Pritezanjem škote povećava se upadni kut vjetra i aerodinamička sila genove. Popuštanjem škote aerodinamička sila i upadni kut se smanjuju.
Dubina. Pritezanjem škote smanjuje se dubina genove. Popuštanjem škote dubina genove se povećava.
Oblik zadnjeg ruba i izvijenost. Pritezanjem škote zatvara se zadnji rub genove. Popuštanjem škote zadnji rub se otvara i genova se počinje izvijati (stupanj izvijanja ovisi o jačini vjetra i položaju klizača).
Pogledajte sliku 5.4. Na gornjem dijelu slike škota genove je popuštena, upadni kut vjetra je smanjen, zadnji rub otvoren a dubina genove velika. Rezultat je; genova ne stvara maksimalnu potencijalnu aerodinamičku silu za jedrenje uz vjetar. Na donjem dijelu slike škota genove je pritegnuta. Upadni kut vjetra je povećan, zadnji rub je zatvoren, dubina je smanjena, a aerodinamička sila genove je maksimalna odnosno optimalna.
Klizač genove
Prva sekundarna kontrola o kojoj ćemo govoriti je klizač genove. Kako bi se postigla optimalna formu genove kada pritegnemo škotu, klizač genove treba biti postavljen pravilno. Promjena položaja klizača genove prvenstveno utječe na oblik zadnjeg ruba, izvijenost te dubinu genove.
Slika 5.5 - Promjena položaja klizača utječe na oblik zadnjeg ruba genove. Pomicanjem klizača prema naprijed zadnji rub genove se zatvara (lijeva jedrilica). Pomicanjem klizača prema natrag zadnji rub genove se otvara (desna jedrilica).
Zadnji rub. Pomicanjem klizača prema natrag, zadnji rub se otvara i genova postaje izvijena. Ako se klizač pomakne prema naprijed, zadnji rub genove se zatvara, a izvijenost se smanjuje (slika 5.5).
Dubina. Dubina genove je veća (posebno u donjem dijelu) kada je klizač ispred srednjeg položaja za jedrenje kursom uz vjetar, jer ovakav položaj klizača sprječava rastezanje donjeg ruba genove. Klizač se pomiče prema naprijed kada genovom jedrimo s vjetrom u bok kako bi zatvorili zadnji rub, ali pomicanjem klizača prema natrag u isto vrijeme povećava se i dubina genove.
Kako bi genova bila što plića u donjem dijelu potrebno je pomaknuti klizač prema natrag, iza srednjeg položaja za jedrenje kursom uz vjetar.
Na koji se način u praksi koristi utjecaj klizača genove na dubinu opisat ćemo kasnije kada budemo govorili o trimanju genove ovisno o različitim brzinama vjetra i stanju mora.
Pomicanje klizača unutra-vani
Neke jedrilice imaju mogućnost promjene upadnog kuta vjetra pomicanjem klizača genove prema unutra ili prema vani (Mumm 30, Farr 40, Grand Soleil 44R itd.). Na taj se način ne djeluje toliko na formu genove koliko na promjenu kuta genove u odnosu na središnjicu jedrilice. Smanjenjem kuta genove (pomicanjem klizača prema unutra), posebno po srednjem vjetru (8-12 čv) i mirnom moru, poboljšava se penjanje.
Mogućnost pomicanja klizača prema vani korisno je kod jakog vjetra (preko 25 čv), kada je važno smanjiti upadni kut vjetra u genovu. Smanjujući upadni kut na ovaj način, genova neće izgubiti potrebnu aerodinamičku formu, što bi se dogodilo pomicanjem klizača prema natrag (kako bi otvorili zadnji rub) ili popuštanjem škote.
Podigač genove
Promjenom tenzije podigača djeluje se na dubinu, položaj najveće dubine i oblik zadnjeg ruba genove. Najznačajniji utjecaj koji podigač ima na formu i aerodinamičku silu genove je utjecaj na promjenu položaja najveće dubine (slika 5.6).
Slika 5.6 - Pritezanjem podigača mijenja se položaj najveće dubine i oblik prednjeg ruba genove. Kada je podigač pritegnut 50%, položaj najveće dubine je negdje na polovici genove a prednji rub je ravan (lijeva slika). Pritezanjem podigača dubina se pomiče prema naprijed a prednji rub postaje više zaobljen (desna slika). Razliku u zaobljenosti prednjeg ruba možemo vidjeti na povećanom segmentu koji prikazuje pogled odozgo.
Dubina. Pritezanjem podigača, smanjuje se dubina genove, a popuštanjem podigača dubina genove se povećava. Ipak, utjecaj podigača na promjenu dubine genove nije toliko značajan.
Položaj najveće dubine. Pritezanjem podigača položaj najveće dubine genove pomiče se prema naprijed, a njegovim popuštanjem položaj najveće dubine vraća se prema natrag. Kao što smo već spomenuli, utjecaj promjene tenzije podigača na promjenu položaja najveće dubine genove je jako važan. Dok se priteže podigač, upadni (prednji) rub genove postaje više zaobljen. Popuštanjem podigača, smanjuje se zaobljenost upadnog ruba (slika 5.6). Upravo taj utjecaj omogućava ili bolje penjanje (manje zaobljen upadni rub) ili veću aerodinamičku silu i brzinu dok jedrimo po valovima (više zaobljen upadni rub). Općenito, položaj najveće dubine genove trebao bi biti na udaljenosti 35-45% od prednjeg ruba.
Slika 5.7 - Popuštanjem prednjeg leta povećava se dubina genove a položaj najveće dubine pomiče se prema naprijed. Kako se položaj najveće dubine nalazi u prednjem dijelu genove (zelena isprekidana linija), upadni rub je zaobljen, što je vidljivo na uvećanom segmentu koji prikazuje pogled odozgo.
Oblik zadnjeg ruba. Pritezanjem podigača, osim što se položaj najveće dubine pomiče prema naprijed, zatvara se i zadnji rub genove. Zatvaranje zadnjeg ruba najviše se očituje u gornjoj trećini genove. Podigač nije kontrola koja se koristi kada treba zatvoriti zadnji rub genove, već zadnji rub zatvaramo klizačem. Ako se zadnji rub genove ipak zatvori nakon što smo pritegnuli podigač, a to nam ne odgovara za uvjete koji su trenutno na moru, klizač genove treba pomaknuti prema natrag kako bi se taj utjecaj kompenzirao.
Luk prednjeg leta
Luk prednjeg leta regulira se ili pritezanjem i popuštanjem krmenog leta ili promjenom tenzije vertikalnih pripona (V1).
Povećanje ili smanjenje luka prednjeg leta utječe na promjenu dubine i položaja najveće dubine genove (slike 5.7 i 5.8).
Dubina. Smanjenjem luka prednjeg leta smanjuje se i cjelokupna dubina genove. Povećanjem luka prednjeg leta dubina genove se povećava.
Slika 5.8 - Pritezanjem prednjeg leta dubina genove se smanjuje a položaj najveće dubine pomiče se prema natrag (crvena isprekidana linija). Na uvećanom segmentu vidljivo je kako se smanjenjem luka prednjeg leta smanjuje i zaobljenost upadnog ruba genove.
Položaj najveće dubine. Promjena luka prednjeg leta ima najvažniji utjecaj na promjenu položaja najveće dubine genove. Ako se luk prednjeg leta smanji, položaj najveće dubine se pomiče prema natrag, a ako se luk povećava, položaj najveće dubine se pomiče prema naprijed. Luk prednjeg leta se treba regulirati usporedo s podigačem genove, jer te dvije kontrole kada se pritežu djeluju u suprotnim pravcima. Zapravo, jedna kompenzira utjecaj druge. Kako se smanjuje luk prednjeg leta, položaj najveće dubine pomiče se prema natrag, što se kompenzira pritezanjem podigača (položaj najveće dubine vraćamo naprijed). Na koji način se spomenute dvije kontrole koriste u praksi objasnit ćemo u poglavlju 5.4.
Vertikalne pripone (V1)
Povećanjem brzine vjetra potrebno je pritegnuti pripone V1 kako bi se postigla veća tenzija prednjeg leta (pogledajte 2. poglavlje). Valja zapamtiti kako se pritezanjem pripona V1 povećava i krivulja jarbola.
Koliko se trebaju pritezati pripone V1? Odgovor na to pitanje nije jednostavan.
Već smo spominjali (u 2. poglavlju) kako pojedine “one design” klase imaju vodiče u kojima su zapisane točne tenzije pripona za pojedine brzine vjetra. Kako u ovoj knjizi ne opisujemo trimanje točno određene jedrilice možemo govoriti samo o okvirnim mjerama. Na stranici 154. nalazi se tablica u kojoj su zapisane mjere koje mogu poslužiti kao baza za početak trimanja jarbola. Upoznavanjem vlastite jedrilice bit ćete sve sigurniji koja tenzija pripona, pri određenim brzinama vjetra, omogućava najbolje performanse.
Nakon što su pripone pritegnute na pravu mjeru za prevladavajuće uvjete na moru, jarbol se nastavlja trimati krmenim letom.
Slika 5.9 - Pritezanjem i popuštanjem prednjeg i krmenog leta te pripona V1 mijenja se luk prednjeg leta. Na slici je vidljiv luk prednjeg leta na jedrilici Grand Soleil 44R pri brzini vjetra od10 čv.
Krmeno leto
Kada govorimo o utjecaju krmenog leta na aerodinamičku formu genove potrebno je ponoviti jednu važnu činjenicu. Pritezanjem krmenog leta smanjuje se luk prednjeg leta. No luk prednjeg leta se smanjuje samo do određenog opterećenja jarbola koje ćemo nazvati: opterećenje β. Opterećenje β predstavlja maksimalno opterećenje (uz određenu tenziju pripona) do kojeg će pritezanje krmenog leta rezultirati smanjenjem luka prednjeg leta. Ako nastavimo pritezati krmeno leto preko opterećenja β, jarbol više neće moći podržavati nastalu silu te će se početi savijati više prema dolje nego prema natrag, kamo ga vuče krmeno leto. Rezultat savijanja jarbola prema dolje bit će; povećanje luka prednjeg leta.
Opterećenje, kojeg smo ovdje nazvali opterećenje β, ovisit će o krutosti jarbola i tenziji pripona V1, D1 i D2. Krući jarboli (manje savitljivi), omogućavaju veće opterećenje krmenog leta tj. veće opterećenje β. Isto tako, veća tenzija pripona (V1, D1 i D2) također omogućava veće opterećenje β.
Zbog svega navedenog potrebno je znati kada pritezanje krmenog leta prelazi u “opasno” područje iznad opterećenja β; jer kako vjetar jača jarbol treba imati veću krivulju (kako bi jedro bilo pliće) ali luk prednjeg leta treba biti što manji.
iz knjige "Biti brži"
ing. pom. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
