Težina posade (i broda) je vječna tema jedriličara. Podatke koje sam našao odnose se na Olimpijske igre 1996. i 2000. ali mislim da su i dalje aktualne, a navesti ću samo klase koje su u Hrvatskoj interesantne. Dakle, počnimo prvo s damama.
Klasa Laser radial tada nije bila olimpijska, pa su podaci za klasu Europa; visina bi trebala biti između 165 i 180 cm, a težina 64-71 kg. Za 470, žene, raspon je; za skipericu 155-175 cm i 52-60 kg, a flokistica 170-180 cm i 65-70 kg.
Muška posada 470; skiper 170-180 cm i 60-65 kg, a flokist 175-186 cm i 67-76 kg. Za posadu 49er-a vrijedi isti raspon za oba člana posade; 170-190 cm i 65-80 kg.
Laseraši bi idealno trebali biti visoki 176-188 cm, a teški 80-84 kg, a za klasu Finn ideal je 175-190 cm te 88-96 kg.
Naravno, ovo su sve teoretski podaci, u praksi je situacija često drugačija. Imamo takvih primjera i kod nas, npr. posada FantelaMarenić, ali dečki, bez obzira što ne ulaze u postavljene okvire, postižu fenomenalne rezultate. Inače je odnos visine i težine dvočlane posade uvijek teoretski interesantniji, tj. ne samo odnos visine i težine, nego i odnos priznanja za postignuti rezultat. Naime, često se, po meni nepravedno, zanemaruje doprinos flokista zajedničkom rezultatu (naveo bi, uz gore spomenutog Igora Marenića, samo primjer Petra Cupaća, flokista, nekad u klasi 470 a sada u 49eru, koji je sam izvrstan jedriličar, sa jako dobrim pojedinačnim rezultatima, a u ovoj situaciji se podredio timu i barem podjednako doprinio njihovim dobrim rezultatima na Olimpijskim igrama u Grčkoj i Kini).
iz knjige "Doktor na moru"
dr. Marin Krstulović
