Kad se na jedrilici slomi jarbol to je uvijek vrlo teško i praćeno je ozbiljnim troškovima. Istina, nekad se ti problemi mogu riješiti brzo i jednostavno, ali kao i uvijek, presudni elementi u rješavanju su financije, odnosno dostupnost rezervnih komponenti i kvalificiranih i iskusnih ljudi koji problem mogu uspješno riješiti.
U današnje vrijeme na moru možemo viđati tri vrste materijala koji se koriste za jarbole... aluminij, drvo i karbon. Aluminijski jarboli su daleko najrasprostranjeniji po jedrilicama, pa je i relativno lako pronaći nove cijele cijevi ili polovne s kojima se može nadomjestiti oštećeni dio. S druge strane, drveni jarboli su uglavnom prisutni jedino na leutima, gajetama i kaićima, dok je i drvenih jedrilica na kojima bi oni izvorno trebali biti korišteni sve manje i manje. A karbonski se viđaju najviše na rasnim regatnim jurilicama kojih ipak nema previše, odnosno ono što je mnogo važnije, rijetke su situacije da se mogu pronaći dva ili više jednakih karbonskih jarbola s naše strane Jadrana.
U ovom članku karbonski jarboli su glavna tema, a napisan je na inicijativu jednog našeg jedriličara koji je zahvaljujući vrlo brzom nizu nesretnih okolnosti ostao bez tog vrlo važnog dijela opreme svoje jedrilice.
Nakon objektivne analize stanja i okolnosti odlučio se za zahvat popravka slomljenog jarbola u vlastitom aranžmanu uz pomoć prijatelja koji ima veliko iskustvo u radu s karbonom. A glavni razlog zašto se odlučio podijeliti svoju priču je što je za vrijeme pripreme za rad problem pričinjavalo i skupljanje relevantnih informacija o tehnologiji rada, odnosno praktičnih savjeta. Zato je odlučio podijeliti svoje iskustvo i foto arhivu, pa ako se netko u budućnosti nađe u sličnoj situaciji da izgubi manje vremena na istraživanje. Pa evo njegovih iskustava:
Konkretno u mom slučaju riječ je o malenoj jedrilici, ali svejedno, cijena novog jarbola je oko 18.000€, dok se polovnima cijene kreću oko 8-9.000€. Najjeftiniji na kojem sam naišao online bio je 6.000€. Tako da sam se okrenuo traženju rješenja u popravku.
Sam lom jarbola desio se na mjestu gdje je svim jarbolima najveće opterećenje, između križa i hvatišta lantine. Tako da nisam mogao računati na to da ću pronaći neki polovni slomljeni, pa da ću pokušati spojiti, nego trebalo je sve napraviti iz početka.
Kako se posla nismo uhvatili baš odmah, već smo raspravljali o mogućim varijantama, mislim da smo dosta dobro sagledali sve i da smo se odlučili na ispravan zahvat.
Osim samog loma, dodatni problem je stvorio gindac (podigač) floka. Na mojoj jedrilici je on čelična sajla koja se na krajevima spaja na konop, ali taj dio što je u jarbolu je sajla. I nakon loma sajla je napravila dodatni uzdužni rez od oko 50-60 cm. Tako da je oštećenje bilo dosta veće nego što je izgledalo na prvi pogled.
Problem karbona je u njegovim vlaknima i za ispravan popravak nije moguće koristiti metodu s kojom će se samo ispilati do neoštećenog i umetnuti novi komad i reći da je posao napravljen.
Prva ideja je bila da napravimo više umetaka dužine desetak centimetara koji bi ulazili u jarbol i da tako malo po malo popravljamo jarbol iznutra. Bila je aktualna prvih nekoliko dana, ali smo odustali od nje jer unutrašnjost jarbola nije ravna, pa su ti umeci stalno zapinjali.
Nakon toga smo krenuli s idejom koju smo i doveli do kraja, a to je da napravimo odljevak unutrašnjeg dijela jarbola. Naravno, on nije pravilnog oblika... jedna strana je ravna, druga zaobljena... tako da je to bilo nešto što je dodatno kompliciralo cijeli postupak i kalup se morao napraviti stvarno precizno s uzimanjem u obzir svih tih aspekata.
Prvi korak u tom smjeru bio je što je nacrtan profil kalupa u AutoCAD-u i po kojem je pomoću CNC stroja izglodan potrebni kalup. Kao uzorak po kojem smo to radili uzeta je peta jarbola.
Kalup je napravljen iz dva dijela, a izglodali smo ga iz drveta, konkretno u ovom slučaju koristili smo dijelove starog klavira :)
Umetak koji smo napravili bio je 110 cm dug, a prije nego smo krenuli raditi s karbonom prvo smo napravili probni umetak da provjerimo da li će sve ići kako smo zamislili.
Što se tiče samog karbona, on se prodaje u više različitih kombinacija pletiva... unidirectional, bidirectional i twill. Svaka vrsta ima svoju namjenu, a za jarbol se koristi unidirectional i s njim je nešto kompliciranije raditi s obzirom na smjer vlakana u odnosu na ostale vrste.
Kalup nam je ispao odličan i nije trebalo raditi nikakve daljnje dorade. Probni umetak je ulazio u jarbol točno kako treba. Mislim, nije se moglo napraviti da se umetak nabija u jarbol, već je trebalo napraviti s malim zračnim rasporom, tako da se kasnije tu može ubaciti kit za lijepljenje... napravili smo ga da ima manje od milimetra "zraka". Kad smo to sve testirali krenuli smo s izradom pravog umetka.
Za taj dio smo koristili prijateljevu radionicu u kojoj smo imali kontrolirane uvjete, a on je već sebi radio i karbonski baštun, kolombu i dosta drugih stvari.
Umetak smo napravili na način da jarbol i dalje ima mogućnost savijanja. To je konkretno značilo da nije cijeli umetak s istim brojem slojeva karbona po cijeloj dužini. Da smo radili da je jednaka količina karbona cijelom nejgovom dužinom moglo bi se desiti da jarbol pukne na mjestima gdje umetak završava jer bi tu došlo do nepredviđenog savijanja i opterećenja. Zato smo stavili četiri sloja u centralnih 60cm umetka, a potom smo stavili tri sloja i na vanjskim krajevima su bila po dva sloja unidirectional karbonskog tkanja.
Sve to smo radili u vakuumu i posebno zahtijevan dio posla je bio da se najlon za vakuum postavi s unutrašnje strane cijevi!
Idući važan dio posla nam je bio kako da pravilno centriramo jarbol, tako da grativ ulazi bez greške, da jedro ne zapinje kad ga budemo dizali i spuštali. Također nam je izazov bila i prava visina jarbola s obzirom na postojeće sarće. Nigdje nisam mogao doći do pravog podatka o visini, ali nekako smo to riješili jer sam imao neke mjere koje sam koristio za trim pa smo se nekako snašli.
Što se tiče samog ubacivanja umetka u jarbol prvi prijedlog je bio da se jednostavno namaže kit na umetak i tako gurne unutra, ali u tom slučaju nema garancije da se kit ravnomjerno rasporedio po cijeloj šupljini između jarbola i umetka, odnosno da li će kit uopće ostati na umetku nakon što se umetak krene gurati u jarbol. Zato smo umetak stavili na suho, centrirali jarbol i sve fiksirali i na mjestu gdje je bila rupa (gdje se jarbol slomio, odnosno gdje je bio dio koji se morao ukloniti zbog oštećenja) špatulom nagurali kit koliko smo mogli, tako da se napokon povežu slomljeni dijelovi i novi umetak.
Tako smo sve ostavili da se osuši. Kasnije smo pobrusili i kad smo maknuli stege i oslobodili jarbol to je već bilo skoro jedno tijelo.
Slijedeći korak je bilo da završimo posao s kitom koji je trebao povezati umetak sa slomljenim dijelovima. To smo napravili metodom injektiranja. Napravili smo rupice na jarbolu kroz koje smo pomoću šprice injektirali kit u prostor između jarbola i umetka.
Rupice su bile promjera 4mm, tako da smo na njih mogli prisloniti velike medicinske šprice. Kit smo napravili dovoljno želatinast da se može istiskivati špriicom i raspoređivati u tom uskom prostoru između jarbola i umetka. Tih rupica smo napravili ukupno 12, tri lijevo i tri iznad mjesta loma i jednako tako i s donje strane mjesta loma.
Kad se taj kit osušio krenuli smo s brušenjem. Prvo sam izbrusio te rupice jer je nešto kita na njima i izašlo, a onda sam nastavio s brušenjem do "zdravog karbona". Naime, bilo je tu dosta karbonskih niti koje su se odvojile od jarbola kad se slomio i koje više nisu imale svrhu, pa je i njih trebalo maknuti.
Uglavnom, trebalo je napraviti mjesta za vanjski karbonski plašt. To kad smo radili također smo koristili vakuum metodu, samo što nam je grativ radio problem jer smo morali paziti da u njemu ne bi bilo viška materijala koji kasnije ne bi mogli izvaditi vani.
Sad je već posao ušao u završnu fazu i nisam više prijatelju trebao smetati u radionici i zauzimati mu radni prostor, pa sam jarbol prebacio u klupsku lučicu i tamo nastavio sa završnim radovima.
Prvi od završnih koraka je bio da zapečem karbon, a za to sam napravio komoru oko jarbola pomoću kartona i aluminijske folije. To se inače radi da karbon dobije dodatnu tvrdoču, odnosno da bi smola s vlaknima postala jedno.
Moja "peć" je imala samo jedan dodatni otvor kroz koji je jedan jaki kalorifer upuhivao vrući zrak. Taj postupak sam započeo pripremnim grijanjem materijala od oko sat vremena na cca 60°C, da materijal ne bi doživio temperaturni šok, a onda je glavni dio pečenja bio od osam sati na 85°C. Za ove stvari postoje standardne tablice, tako da ne treba eksperimentirati, već se samo pridržavati standardnih uputa.
Nakon pečenja sam se odlučio na brušenje. Nisam siguran da li sam tu pogriješio, možda sam to trebao napraviti prije pečenja...
Jarbol je inače 25 godina star i stvarno je trebao novi sloj boje. Skidam ga i stavljam 5-6 puta godišnje, uvijek se negdje dobije neki ožiljak, pa sam iskoristio priliku i za to. Uglavnom, skinuo sam staru boju, cijelog kitao, izbrusio. Zatim pošpricao dvije ruke epoksidnog primera kojeg sam još malo izbrusio, matirao i za kraj je stigla boja koju sam još ispolirao i zaštitio s voskom.
Ubrzo nakon montaže imali smo jednu jaču buru po kojoj smo zajedrili pod punim opterećenjem i evo, jarbol stoji i dalje :)
