Nakon Drum-a, četiri godine kasnije, nekoliko članova te posade je jedrilo na švedskom sudioniku The Card skipera Rogera Neilsona s Magnusom Olssonom i Gurra Krantzom kao vođama smjena.
Jedno od mojih intenzivnih sjećanja s jedrenja na maksijima na Whitbreadu je vezano uz brojna mijenjanja prednjih jedara koja smo stalno morali raditi. Imali smo tri „jedinice“ – laganu, srednju i tešku, zatim „dvojku“, „trojku“, „četvorku“, „peticu“ i olujni flok. Očekivalo se od svakoga u smjeni, osim kormilara, da sudjeluju u toj akciji. Svi bi bili na pramcu da bi pomogli skinuti stari flok i odvući ga prema krmi, gdje bi se uz pomoć šperploče kevlarska jedra preklapala da se spreme u nevjerojatno male vreće.
Kad ne bi bio u smjeni izlazio bi iz svog toplog kreveta da fotografiram kad bi čuo poziv za zamjenom jedara. Htio sam zabilježiti koliko truda treba uložiti u hrvanje s jedrom dok ga se spušta i povlači prema krmi. Otkrio sam da je pogled s lantine, uz jarbol, najviše mogao pokazati koliko se svaki član posade mora boriti s jedrom.
The Card je bio keč (dvojarbolna jedrilica) pa je na njemu bilo još više jedara zbog krmenog jarbola. Trimanje spinakera i staysaila je tražilo iznimnu koordinaciju i timove na grinderima na obje škote. Kad su trebali vrtjeti grinderi za spinaker poziv je bio „trim“, a kad je trebalo trimati škotu staysaila poziv je bio „skota“. Magnus nam je rekao da se tako „trim“ kaže na švedskom... a možda nas je i zezao.
Nažalost, dogodilo nam se incident ubrzo nakon start iz Aucklanda. Uletjeli smo među jedrilice s gledateljima i krmenim jarbolom zapeli za jarbol jedne od tih jedrilica. Posljedica je bila da nam se jarbol slomio. Srećom nitko se na obje jedrilice nije ozlijedio. Tako da smo idućih 6000 NM od Aucklanda, preko Rta Horn, do Punta del Este, jedrili kao sloop (klasična jedrilica s jednim jarbolom) s 27 članova posade na palubi, a u toj situaciji nas je trebalo mnogo manje.
Snimka tog incidenta se može pronaći na YouTubeu na ovom linku.
1989/90.
