Jedriličarski klub Val iz Šibenika je domaćinstvom ovogodišnjeg Europskog prvenstva klase International One Metre okrunio svoj dugogodišnji angažman i ulaganje u ovu klasu radio upravljanih jedrilica. A da se priča ne bi zaustavila samo na organizacijskom uspjehu pobrinuli su se naši reprezentativci koji su zaokružili ovu priču s fenomenalnim rezultatima!
Pripreme za organiziranje ovog kontinentalnog natjecanja, čiji termin održavanja je bio 8 - 13. travnja, trajale su skoro 15 mjeseci. Skoro svakodnevno je trajala razmjena e-mailova, ispunjavanje administrativnih zahtjeva, kontaktiranje pokrovitelja i sponzora, planiranje svih događanja na i oko regate tih tjedan dana.
Okupljanje inozemnih natjecatelja je počelo skoro tjedan dana prije početka regate. Mnogi su to vrijeme koristili za treniranje na nekom od tri moguća regatna polja predviđena Oglasom regate.
Službeni program je počeo u petak 6. travnja obaveznim premjeravanjem i pregledom opreme.
Foto: Barbara Vesanović
Kontrola je uključivala vaganje jedrilica s opremom, pojedinih rigova, te test plovnosti s najtežim rigom u posebnom bazenu posebno konstruiranom za premjeravanje. U principu, test s bazenom je najvažniji, jer se u njemu provjeravaju duljina jedrilica, maksimalni gaz trupa i ukupni maksimalni gaz. U slučaju neprolaska premjeravanja po bilo kojoj od ovih stavki mora se pristupiti ispravljanju nedostatka. Najčešći razlog ponavljanja testa u bazenu je bio prevelik ukupni gaz. Takvi problemi se relativno jednostavno rješavaju, jer se svim jedrilicama mogu rastaviti bulbovi od peraja, pa se u predjelu spoja peraja može skratiti i na taj način riješiti problem. Uglavnom je riječ o par milimetara, ali dovoljno da se ne zadovolje točno određena pravila.
Cijeli tjedan u kojem se odvijalo Prvenstvo puhalo je jugo. Regatni odbor je za jugo imao na raspolaganju dvije opcije. Postavljanje regatnog polja na tranzitnom gatu marine Frapa i preko puta na Rogozničkoj rivi na predjelu Miline i oba su bila iskorištena u više navrata. Kad je imalo tendenciju jačanja stabiliziralo bi se više s lijeva, dok je u varijantama slabljenja zakretalo u desno. U prvoj varijanti povoljnija je bila pozicija na rivi, dok je u verziji slabijeg vjetra tranzitni gat marine Frapa bio optimalna pozicija.
Na regati je nastupilo 76 jedriličara iz 18 zemalja. Naravno, velika većina su bili predstavnici iz Europe, a gostujuća mjesta su dobili reprezentativci iz SAD-a, Tajlanda i Japana. Ključ po kojem su dodjeljivana mjesta pojedinim reprezentacijama određen je pravilima međunarodne IOM organizacije (IOMICA). Po njemu svaka država ima pravo na minimalno dva predstavnika, dok ostala mjesta ovise o rezultatima s prethodnih Europskih prvenstava, pa oni koji su uspješniji na taj način dobivaju još nekoliko bonus startnih pozicija. Također, ako se u prvom krugu ne popuni cijeli startni popis postoji točno određen ključ po kojem se nastavlja dalje.
Kad je na regati ovako velik broj sudionika mora se primijeniti neki od sustava jedrenja u flotama. Na ovom EP se koristio HMS (Heat Management System). Riječ je o sustavu koji se koristi jedino na regatama radio upravljanih jedrilica. On funkcionira po principu stalnog promoviranja dobrih, odnosno "kažnjavanja" loših jedriličara u svakom pojedinom plovu. Naime, plov kreće od najslabije jakosne skupine, u ovom slučaju je to bila skupina E. Prvih šest koji su ušli u cilj odmah prelaze u iduću jakosnu skupinu, skupinu D. Kad skupina D završi svoje jedrenje prva šestorka se promovira u skupinu C, dok posljednjih šest se vraća u skupinu E. I po tom ključu se nastavlja do skupine A i nakon njenog završetka taj plov je gotov.
Inače hrvatski RU jedriličari koriste sistem koji normalno funkcionira u manje više svim jedriličarskim klasama. Prvo se jedre kvalifikacijska jedrenja u različitim grupama i nakon pola natjecanja na osnovu dobivenih bodova formiraju se finalne skupine u kojima se ostaje do kraja regate. Ovakav način jedrenja u klasi IOM pokušavaju izlobirati i na razini cijele prganizacije. Međutim, riječ je o poprilično teškom poslu zbog velikog utjecaja Britanaca koji forsiraju HMS iz samo njima poznatih razloga. Koliko si naši jedriličari uporni u svojim nastojanjima govori i to da se u žargonu za ovaj sustav koristi naziv "hrvatski sustav", a špekulira se i s mogućnošću da će se možda uspjeti izboriti za primjenu na svjetskom prvenstvu klase koje će se 2019. jedriti u Porto Alegreu u Brazilu.
Hrvatska reprezentacija na ovom kontinentalnom prvenstvu je nastupila u standarno brojnom izdanju, a ove godine dres su obukli Zvonko Jelačić, Ante Kovačević, Marko Matić, Boris Bakotić, Robert Matulja, Robert Grubiša, Paolo Mavričić, Vedran Vesanović i Hrvoje Duvančić.
Foto: Barbara Vesanović
Otvaranje regate i jedini kvalifikacijski plov je za većinu naših jedriličara bio vrlo dobar pa su se odmah u startu plasirali u bolje jakosne skupine. Oni koji su krenuli s kraja su zato imali težak posao od samog početka, ali polako su krenuli s usponom prema skupinama A i B.
Jedrilo se s najvećim setom jedara jer je vjetar bio lagan do umjeren, a sunčano vrijeme i izvrsni uvjeti za jedrenje su bili kao naručeni za početak natjecanja.
Već za sutradan prognoza je najavila jako i vrlo jako jugo. U potpunosti je bila točna i cijeli dan se jedrilo s B i C rigovima. Vrlo teški uvjeti s oštrim valovima i jakim refulima su zahtijevali vrlo visoku koncentraciju. Važan element u svim plovovima po ovim uvjetima je bila kontrola jedrilica na startnoj liniji. Kasnije je do izražaja najviše dolazila brzina jedrilica i izbor prave strane regatnog polja. Vrlo dobar trim na jedrilicama naših modelara i ponašanje po ovakvim uvjetima rezultiralo je i dobrim rezultatima, pa je cijela reprezentacija kontinuirano jedrila u C, B i A skupinama i najčešće se borila za najviše plasmane.
Treći dan se prvi put iskoristila mogućnost jedrenja u marini Frapa. Dan je započet na poziciji od prethodna dva dana, ali kako je jugo slabilo i kao posljedicu imalo okretanje u desno Regatni odbor je morao poslati jedriličare na novu lokaciju. Prebacivanje je napravljeno vrlo brzo, a novost u odnosu na dotadašnja jedrenja je bilo i to što je upravljačka zona za kormilare smještena na terasi restorana koji je smješten na tranzitnom gatu.
Vrlo atraktivan potez, ali u praksi se pokazao problem procjene dubinskog pogleda u području privjetrene oznake, kao i nemogućnost da se dovoljno dobro vide brojevi na jedrima u slučaju incidenata. Na prethodnom položaju na Rogozničkoj rivi tog problema nije bilo, jer su kormilari pratili flotu hodom s obzirom da je polje bilo smješteno paralelno s rivom.
Četvrti dan karavana se vratila na rivu, a posljednja dva dana Prvenstva se ponovno jedrilo u Frapi s tim da su se kormilari sad spustili na gat, a publika je bila na povišenom. Potez pozdravljen od svih sudionika. Bilo je mnogo manje incidenata na orci i bolja preglednost svih situacija.
Što se bodovne situacije tiče naši jedriličari su nastavili jednako kao i prva dva dana su nastavili s jedrenjem u vrhu:
Tri posljednja dana je u samom vrhu bila bodovna situacija koja je obećavala dvije medalje za naše predstavnike.
Na sam vrh ljestvice se postavio iskusni Ante Kovačević, a "odstupnicu" na drugom mjestu mu je čuvao klupski kolega Zvonko Jelačić. U top 10 su stalno bili još i Boris Bakotić, Marko Matić i Robert Matulja. Fenomenalni rezultati, ali i ne toliko iznenađujući za sve koji prate naše modelare na svjetskoj sceni, jer smo na to navikli i na prethodnim kontinentalnim i svjetskim prvenstvima.
Konstantno vodstvo Ante Kovačevića do posljednjeg plova je sviju držalo u uvjerenju da će spomenuti poredak biti do kraja, ali desio se triler za kraj. Do posljednjeg plova se Zvonko Jelačić uspio približiti na 2.6 bodova od Ante Kovačevića. Kad se u obzir uzmu i odbacivanja u posljednjem plovu je Zvonko morao biti bolji od Ante za bar dva mjesta s tim da mora ući u cilj prije 9. mjesta u grupi A. I u Hitchockovskom stilu, 23. plov Jelačić završava kao 8. a na Kovačević kao 12.!
Tako Zvonko Jelačić svojoj aktualnoj svjetskoj tituli (ukupno drugoj) dodaje i prvi naslov Europskog prvaka u klasi IOM, a Ante Kovačević osvaja svoje drugo Europsko srebro u ovoj klasi (prvo je osvojio u Dubrovniku 2008.).
Osim vrhunskih uvjeta za jedrenje radio upravljanim jedrilicama u Rogoznici, o izvrsno vođenju regate brinuo se međunarodni žiri u sastavu od čak 8 članova iz Španjolske, Irske, Francuske i Belgije, te fenomenalni Regatni odbor u isključivo Hrvatskom sastavu:
Da nisu samo prijateljske pohvale u pitanju govori i to da je predsjednik svjetske IOM organizacije, a koji je za cijelo vrijeme Prvenstva bio u Rogoznici, g. Fred Rocha iz SAD-a, objeručke prihvatio i podržao najavu kandidature JK Val i Rogoznice za organiziranje Svjetskog prvenstva klase 2021. godine!
Bogate fotogalerije snimljene u Rogoznici tih dana možete pronaći na priloženim linkovima:
a za nekoliko video uradaka se pobrinula gđica. Barbara Vesanović:... otvaranje prvenstva, malo jedrenja i ceremonija proglašenja pobjednika.
