Foto: Marc Rouiller
Od 2. do 7. prosinca na Bahamima se okupilo 46 jedriličara iz cijelog svijeta s ciljem osvajanja 4000 bodova za SSL rang ljestvicu, a također i za ne baš zanemarivih 200.000 USD! Domaćini su već tradicionalno bili iz Nassau Yacht Cluba, a organizatori fondacija Star Sailors League.
Ove jeseni već smo imali jednu temu vezanu uz SSL, a bila je vezana uz idući korak koji je zamislio Michel Niklaus, idejni začetnik cijelog SSL projekta. Tada je naša izabrana vrsta trenirala u Švicarskoj za nastup na Nations Gold Cupu, a početak prosinca, odnosno kraj kalendarske godine je već nekoliko sezona rezerviran za finalno natjecanje sezone za najbolje od najboljih.
Još jednom je naš predstavnik bio Tonči Stipanović, a ove godine je uz njega, kao flokista, jedrio Tudor Bilić. Konkurencija je bila standardno fenomenalno jaka, a red je i da ovdje prenesemo tu statistiku kojom se organizator s pravom voli pohvaliti.
Kad se samo najpoznatiji naslovi ovih jedriličara stave na jedno mjesto dobiju se četiri zlatne, tri srebrene i šest brončanih medalja na olimpijadama, 23 svjetska naslova u klasi Zvijezda, dva svjetska naslova u olimpijskim klasama, po jedna pobjeda u Luis Vuitton Cupu i VOR-u, te osam naslova na nekoj regati organiziranoj od strane SSL-a.
Inače nikad nije lako na jednom mjestu skupiti takvu količinu talenta, ali nagradni fond je iznimno velik, iskreno govoreći i jedini tako izdašan u jedriličarskom svijetu, pa je sigurno i on, uz zadovoljstvo jedrenja s najboljima, vječno jak mamac.
Treba uzeti u obzir da je ova zima posljednja pred olimpijske igre koje će se organizirati iduće ljeto. Tako da je mnogim jedriličarima ovaj odlazak na Bahame vjerojatno dobro došao kao mali odmor od svakodnevnih treninga i smanjenje psihičkog pritiska priprema i eventualnih potjera za posljednjim mjestima u vlaku za Tokio. Što se tiče Tonča kojem je ovo bio četvrti nastup na Bahamima, on je među prvima ispunio normu u Laseru i na izlet na Karibe je otišao između dva seta priprema za Svjetsko prvenstvo koje će se jedriti u veljači u Australiji, a između treninga u Splitu pronašao je vremena i za treninge s novim flokistom koji je inače bivši Finnista, Tudorom Bilićem iz JK Trogir.
Tudor je iskazuje želju za probat jedriti u Stelli sigurno posljednjih godinu dana. I sjećam se da i lani kad sam se za Bahame pripremao s Federico Melom dolazio je do Splita, do nas, da vidi kako izgledaju jedrilice i bili su planovi da izađe na more kao flokista Marka Marinovića. Međutim, ta ideja se nije realizirala, ali zato smo nas dvojica po ovom pitanju ostala u kontaktu. U međuvremenu sam kod nas jedrio s Mariom Lulićem, ali Mario je prelagan za u odnosu na idealnu masu s kojom svi nastupaju u Stelli. Zato sam morao napraviti tu promjenu, a Tudor je bio voljan dolaziti iz Trogira u Split na treninge, bio je pun želje i počeli smo trenirati. Također mi nije bilo ni važno da je flokista netko s iskustvom u Stelli na velikim natjecanjima i mislim da je na duge staze ovo dobar izbor. Žao mi je jedino što se nije uspio organizirati Croatel Cup koji je trebao biti u prvom dijelu jeseni, pa je Tudoru prva regata u Stelli bio SSL. Unatoč tome mislim da je dobro da je odmah nastupio u ovoj konkurenciji, premda s druge strane, moja su očekivanja bila mnogo veća i brzo sam shvatio da se moje želje neće ostvariti. Ali brzo sam se pomirio s tim i nisam bio nešto žalostan zbog rezultata. Sigurno bi volio da smo bili bolji, ali gledam dalekosežno i ovo je definitivno bilo vrlo dobro s obzirom na planove koje imamo nakon završetka ovog olimpijskog ciklusa. Inače što se izvedbe na ovoj regati tiče, imali smo velikih problema s jarbolom kad smo jedrili krmu. Na treninzima je bio lagan vjetar i tu smo išli OK, ali kad je došla regata i kad je malo jače zapuhalo taj jarbol nije stajao dobro, a nismo imali nikog tko nam je mogao reći što je krivo, pa smo sami nešto pokušavali ispraviti. Ali kad je vjetar kasnije slabio to je sve zajedno sve bolje izgledalo. Inače imam neke mjere kako treba namjestiti jarbol, koje sam koristio doma, ali sve se mijenja i po tom pitanju bi nam sigurno pomogla da je bila još neka regata u međuvremenu. Kad smo se doma pripremali u većini slučajeva nas dvojica smo sami izlazili na more, a samo povremeno bi s nama na more izašli Mladen i Lovre Perhat. Tako da sigurno moramo još dosta trenirati kako bi došli i do trima s kojim nas dvojica možemo biti ravnopravni na regatnom polju protiv najboljih. S obzirom na veliku pauzu koju zbog ostalih obaveza imam u Stelli, svaki put iz početka moram hvatati "mot", a također treba uzeti u obzir da ostale posade ako nisu imale kormilara koji je jedriličar u Stelli, onda su imale flokiste kojima je Stella matična klasa i oni su se bavili pripremama jedrilice.
Tonči Stipanović, kormilar - JK Mornar
Foto: Gilles Morelle
Što se tiče jedrenja, ukupno je završeno 10 kvalifikacijskih plovova nakon kojih su se po knockout sistemu jedrili četvrtfinale i polufinale, da bi u konačnici dobili četiri posade u finalnom plovu.
S obzirom na 23 posade koje su jedrile ove godine, 7. mjesto u otvaranju je bilo stvarno obećavajuće za Stipanovića i Bilića. Međutim, slijedi faza jačeg vjetra na regatnom polju i za njih kreće loš niz s plasmanima između 17. i 21. mjesta. Kad je vjetar oslabio situacija se popravlja ostvaruju tri mnogo bolja rezultata, ali i dva puta prestupaju na startnoj liniji. S obzirom da je na deset jedrenja bilo samo jedno odbacivanje ukupna suma ih je vratila na nisko 20. mjesto.
Malo više detalja o situacijama na regatnom polju ispričao nam je Tudor Bilić:
Imali smo raznolike uvjete tijekom tog tjedna. Kako smo jedrili u zaljevu val je svih dana bio manje više isti, dok je vjetar vrtio... kako koji dan. Prvi dan je bilo do 10-12 čvorova. Tada smo imali jedno dobro mjesto (7.), drugu smo ušli 17. iako smo dobro startali, ali malo smo se pogubili po polju. Pripisali smo to prvom danu i privikavanju na brod, jer nije isti kakvog imamo doma. I trim je bio drugačiji i vožnja i sve ostalo. U drugi dan smo krenuli s nadom da je to to. Vidjeli smo da možemo dobro startati iako nismo imali niti jednu regatu do sada da smo zajedno jedrili. Na kraju je ispalo da je start bio najmanji problem. Taj drugi dan najbolje smo startali drugi plov u čistoj situaciji, a i kasnije su nam svi koji su pratili regatu rekli da smo imali možda najbolje starteve. Ali ne znam točno opisati što se dešavalo. Polje je bilo kratko, a poznato je da Stelle imaju veliki kut i ako nisi u pravom refulu i pravom dricu samo te "isisa", ispadneš iz toga. A kad si ispao iz toga onda više ne voziš regatu, nego regata vozi tebe. I to nam se na žalost dogodilo možda desetak minuta nakon starta jedne regate, a drugu jednu smo čak i vodili nakon prve orce... išli smo s lijeve strane... nismo zatvorili kako je trebalo i eto... uglavnom nije ispalo kako smo htjeli i onda nastane nervoza po pitanju zašto ne idemo, pa tražiš razlog zašto se to dešava i jednostavno prođe dan. Moram priznati da smo lošije vozili u krmu. Naime ima više različitih tehnika vožnje, pogotovo kad je "free pumping". Inače je u regularnim regatama za Stelle to zabranjeno, ali u SSL-u je dozvoljeno. Jesmo to trenirali ali tehnike su različite, pa nekad više gledaš da li si ispravan ili ne, a regate su stvarno bile kratke... svaki plov je trajao oko 50 minuta do sat. Npr. kad je Svjetsko ili Europsko prvenstvo duljine su puno veće, ja još to nisam vozio, ali kažu da se ne vidi bova od orce, bude postavljena na oko 1.7NM. A ovo je zbijeno više radi kamera i prijenosa u živo. I stvarno je puno zanimljivo... kad okreneš 20. u principu si okrenuo odmah iza prvoga. Međutim, isto tako ako si okrenuo 7. ili 8., a iza tebe je grupa onda možeš vrlo lako završiti na 20. mjestu. Mislim da se na live prijenosu vidjelo koliko je to u stvari mala razlika. To je bilo ta prva dva dana, a trećeg smo isto imali dobre startevi i pokoji dobar ulaz, ali dva OCS-a su nas vratila natrag. Kad smo imali prvi OCS orcu smo okrenuli 8. Kako se zbog širine linije ne čuje tko je imao prijestup, pravilo je da na ploči na bovi od orce objave tko je prestupio, naravno, bude i zastava, ali stvarno se ne čuje poziv na liniji, pa nas zaustave na orci. A drugu regatu i dalje smatramo da nismo bili vani, ali nismo ništa mogli napraviti... tada smo na orci bili 7. Eto da smo to imali regularno na kraju bi vrlo vjerojatno bili oko 11. ili 12. mjesta, na korak do finalnih jedrenja. Ali sve u svemu nismo nezadovoljni, ipak nam je prva regata. Također je bilo malo posada u kojima su oba člana jedna nacija. Uglavnom, guramo ovo dalje. Trenutno su najvažnije Tončeve OI, tako da sad nećemo ništa forsirati, a ja ću nastojati odvoziti jedan kamp na Gardi na proljeće i malo raditi na brodu kojeg imamo doma... ne stajemo, idemo dalje! Još moram istaknuti da smo bili okruženi stvarno izvrsnim ljudima i jedriličarima... sami dođu i kažu to si dobro napravio, radiš to i to, nemoj ono... stvarno super atmosfera!
Tudor Bilić, flokista - JK Trogir
Foto: Marc Rouiller
Ubrzo nakon povratka s Barbadosa krenule su sve uobičajene obaveze, a Tončijeva je povratak pripremama. Kako će se predstojeće Svjetsko prvenstvo jedriti na oceanu s uvjetima jačeg vjetra i definitivno većeg vala nego što ga se može pronaći na Jadranu, stručni stožer je izabrao odlazak na Maltu kao najbližu lokaciju s uvjetima koji mogu simulirati one koji se očekuju na južnoj polutci.
