Foto: Đani Celija
Za vikend od 4. do 6. listopada prekinuta je suša koja je trajala dugih 27 godina, naime toliko dugo nije održani državno prvenstvo klase Leteći Holandez. Drugim riječima ovo je bilo tek drugo Prvenstvo Hrvatske organizirano za ovu klasu!
Domaćini, ujedno i organizatori, regate bili su članovi JK Vega iz Pule, a glavni i odgovorni posada objedinjena pod imenom Bole i Fudo Racing inače u službenim dokumentima poznati kao Boško Čelić i Nadan Kosanović. Riječ je o trenutno našoj najaktivnijoj posadi.
Flying Dutchman je klasa koju su 1951. dizajnirali nizozemci Uus Van Essen i Conrad Gulcher. Duljina trupa je 6.06m, masa 130kg, jedri se u dvoje, opremljena je s jedrom, flokom i spinakerom i postiže fantastične brzine i u orcu i u krmu.Od 1960. godine i olimpijade u Rimu postaje olimpijska klasa i ovaj prestižni status drži do Barcelone 1992. kad se posljednji put na njoj jedrilo na najvećoj sportskoj smotri.
Naravno, nakon tog izostavljanja s olimpijskih popisa klasa nije iščeznula, već je nastavila i dalje s radom, samo što sad u njoj prevladavaju jedriličari starijih dobnih skupina. I dalje se održavaju kontinentalna i svjetska prvenstva, a dvojac Čelić - Kosanović je ove godine sudjelovao i na Europskom prvenstvu koje se jedrilo na Balatonu.
Da se ne bi krivo razumjelo, u ovih 27 godina, koliko se nije organiziralo PH ipak je bilo regata organiziranih u Hrvatskoj, a svakako treba izdvojiti Europska prvenstva koja su se organizirala u Rapcu 2008. i u Umagu 2015. To je vrijeme kad je Hrvatska imala jednu vrlo perspektivnu i ozbiljnu posadu u vidu braće Tina i Robina Matulje. Oni su nastavili obiteljsku tradiciju koju je započeo njihov otac Ferdo Matulja. On je osamdesetih godina bio član nacionalne selekcije tadašnje države i čak tri puta bio kandidat za olimpijsku reprezentaciju.
Njih dvojica se prestaju aktivno baviti klasom 2015. godine zbog Tinove ozljede leđa, tada prodaju svoju jedrilicu i ulaze u fazu FD apstinencije koja je trajala do proteklog vikenda. Za ovu regatu su dobili poziv organizatora, uspijevaju pronaći jedrilicu i priključuju se hrvatskom timu koji je za ovu regatu bio sastavljen od ukupno četiri posade.
Osim ove dvije posade na PH u Puli jedrila su još dva hrvatska tima. Antun Vuletić i Igor Šepić na regatu stižu iz Rijeke, dok snage kluba domaćina pojačavaju Andrea Battistin i Dren Dejanović. I u još jednoj posadi smo imali predstavnika, a to je bio Andrej Hinić koji je jedrio u kombinaciji s grkom Ioannisom Remoundosom.
Ukupno je bilo deset posada. Uz spomenute hrvatske i hrvatsko - grčke kombinacije, predstavnike su imale Mađarska, Švicarska, Njemačka, Slovenija i Poljska. Kao što je to običaj s višeljudnijim i ekonomski jačim nacijama u mnogim drugim klasama, tako je i u Flyingu. Najviše jedrilica ove klase je u Njemačkoj, dok je i na Balatonu impozantna flota, jednako kao i na svakom većem jezeru na starom kontinentu i u svakom većem klubu na sjevernim europskim obalama.
Priprema za ovaj članak je napravljena u razgovoru s g.Kosanovićem i ono što je posebno isticao u više navrata je to da je jedrenje na Flyingu, slično Šljukama koje se kod nas također vraćaju na scenu, i sama regata događaj u kojem više dolazi do izražaja pristup u stilu života, nego što do izražaja dolazi natjecateljski naboj i forsiranje rezultata.
Vrijeme nam je bilo full dobro. Stvarno su uvjeti bili savršeni. Kad smo bili na Balatonu Švicarci su nas pitali kakvo će vrijeme biti u Puli. Morao sam im obećati da će biti vjetrovito i evo ispao sam čovjek koji ispunjava obećanja :) Prvi dan smo imali petnaestak čvorova neke grbinade koja je išla na maestral. Malo je miješalo, nije bilo konstantno, ali se lijepo jedrilo. Drugi dan smo odjedrili dva plova po laganom jugu i u nedjelju smo imali 25 čvorova bure. Uglavnom svi su veseli i prezadovoljni, ekipa već sama među sobom komentira da ovdje bez problema možemo organizirati EP ili SP bez ikakvih problema. Moram spomenuti da je s nama bila i jedna mađarica, starija gospođa od preko 70 godina, koja više od 30 godina obnaša različite funkcije u klasi. Sama je sjela u auto i dovezla se iz Mađarske u Pulu, a glavni motiv joj je bila želja da ponovno u klasi vidi braću Matulja. Bila je s nama cijelo vrijeme, s Regatnim odborom, a kad je bilo proglašenje pobjednika i kad su se Matulje popeli na postolje kao viceprvaci počela je plakati. A koliko je i njima dvojici ovaj rezultat bio drag govori i to da su bili konstantno u top 10 na svijetu desetak godina, a nikad nisu imali prilike postati prvaci Hrvatske jer nije bilo uvjeta za organiziranje istog. A njih dvojica nisu jedrili 4 godine u ovoj barci. Za regatu su je posudili u Mamića i da im nisu pucali boceli i dešavali se neki takvi tehnički problemi bili bi prvi. Stvarno lijepa i posebna priča. Poanta svega ovog je to da je ovo poseban đir ljudi koji uživaju u tome što rade. Nije bilo niti jednog protesta. Protesti ovdje ne postoje! Kako mi je rekao jedan talijan na Balatonu: "This is gentleman class!". Mislim, uvijek se u žaru borbe dogode neke situacije, ali sve se to rješava na moru ili eventualno uz pivu na povratku.
Nadan Kosanović, JK Vega
Foto: Đani Celija
Ako je nekog nakon čitanja ovog teksta zainteresiralo jedrenje u FD-u možda se malo pokoleba zbog cijene nove jedrilice. Ako se želi kupiti novi trup, kompletno opremljen, mora se spremiti na popriličan iznos od 45.000€, ali naravno, kao i u mnogim drugim klasama uvijek se može naći polovan brod i opremiti ga za mnogo manje novca.
Posebna karakteristika Flyingova trupa je konstrukcija koja ima dvodno. To mu je garancija za strukturalnu čvrstoću i trajnost mnogo veću nego npr. od 420 i 470, jedrilica sličnog koncepta. Znači, ne dolazi do torzija i izvitoperenosti trupova niti nakon deset i više godina. Kao primjer trajnosti i kvalitete može se spomenuti da su ovogodišnji Europski vicceprvaci, njemačka posada, braća Borowski (bivši olimpijci i svjetski prvaci u 470) jedrili na trupu iz 1994. godine, a jedra su im bila stara 4 godine. Zaključak je da su najvažniji trim i taktika.
Jednako tako braća Matulja su na ovom PH jedrili na jedrilici iz 1991. Inače ta jedrilica se upisala u povijest kao posljednja koja je pobijedila u plovu na Olimpijskim igrama, a kormilar je bio Slovenac Kosmina.
Klasa je tehnički dosta zahtjevna i dozvoljava eksperimente s mnogim idejama. Npr. jarbol se može trimati i za vrijeme jedrenja u orcu. Peraja osim što standardno ide gore - dolje, ima mogućnost da se namješta naprijed - natrag. Prilikom jedrenja u orcu peraja se podiže za jednu četvrtinu i ponaša se kao daska za jedrenje. Zato u orcu u kombinaciji velike genove i trima peraje može postizati velike brzine i glisirati.
Ali da se vratimo regati. Nakon tri dana jedrenja i sedam odjedrenih plovova (s jednim odbacivanjem) pobjeda odlazi u ruke mađarske posade Suli - Papp, dok su braća Matulja drugi u tvorenom dijelu regate i prvaci Hrvatske u zatvorenom dijelu bodovanja.
Posada Kosanović - Čelić su peti u generalnom plasmanu i drugi u Hrvatskoj, a Vuletić i Šepić regatu završavaju kao deveti, dok su Battistin i Dejanović deseti, odnosno 3. i 4. u Hrvatskoj.
Kompletne rezultate regate možete pronaći na ovom linku. Fotogalerije i ostalo možete pronaći na Bole i Fudo Racing.
