Foto: Sailing Energy
Među jedriličarima regata poznata samo kao "Palma", ove godine Mallorca je po 50. put bila u statusu Europskog, a možda čak i svjetskog proljetnog centra jedrenja.
Jedrilo se u deset različitih klasa, od čega je Hrvatska imala predstavnike u čak sedam. Tako su naše djevojke jedrile u 49erFX, Laser Radialu i RS:X, dok su se momci nadmetali u 49eru, Finnu, Laser standardu i RS:X. Jedino nismo imali predstavnike u klasi 470 i u Nacri.
Pa krenimo po redu koji sa svojim rezultatima već dugi niz godina nameću laseraši kao najtrofejniji kolektiv. Slično je bilo i ove godine, a naš najbolji predstavnik u ovom olimpijskom samcu je bio Filip Jurišić. Njemu i još četvorici naših laseraša konkurencija je brojala još 182 jedriličara iz više od 50 država!
Njihov program se sastojao od deset jedrenja za cijelu flotu. Četiri prva plova su bila kvalifikacijska, a preostalih šest finalnih i za kraj je deset najboljih odjedrilo medal race. Flota je stalno bila podijeljena u tri grupe, naravno u finalnom dijelu na zlatnu, srebrenu i brončanu flotu. U zlatnoj su osim Filipa jedrili još Tonči Stipanović koji je regatu završio kao 14. te Mario Novak koji je na kraju bio 58. A dva naša najmlađa lasera na Palmi, Bruno Gašpić i Alec Cvinar završni dio regate jedre u brončanoj skupini i završavaju regatu na 150. i 151. mjestu.
Filip je regatu otvorio s dva treća mjesta, te 7. i 20. To mu je bilo više nego dovoljno za zlatnu skupinu u kojoj je osvojio po jedno 5. i 8. mjesto, dok je u preostala četiri plova bio nešto lošiji. Evo što nam je ispričao o svom nastupu:
Konkurencija je bila najbrojnija ikad. Do sada nisam jedrio u brojnijoj floti! Regata je bila iznimno teška sve dane. Puhalo je od laganog, pa do stvarno jakog vjetra... provodili smo dosta vremena na moru jer su bile tri grupe, pa je bilo dosta čekanja. Taktički je također bilo zahtjevno, ali na kraju sam vrlo zadovoljan odrađenim unatoč nekim greškama koje su posljedica prve velike regate u sezoni. Realno, koliko god da je bilo natjecatelja na Velikoj nagradi Mornara i PH ovdje je konkurencija bila na puno višem nivou. Ovdje je cijela grupa od po više od 60 jedrilica bila brza. Također nam je i polje bilo relativno kratko, a s obzirom na broj konkurenata to se ne može simulirati na treninzima. Zadnja regata ovog kalibra nam je bila u rujnu, a Miami smo ove godine ciljano izbjegli. U konačnici nemam što reći i zadovoljan sam svojim nastupom. Na medal raceu smo imali više od 20 čvorova vjetra i uvjeti su mi stvarno odgovarali, jer smo na brzini dosta radili ovu zimu. Tu sam završio na drugom mjestu... u zadnjoj krmi sam izgubio jedno mjesto.
Filip Jurišić, JK Mornar
Što se tiče Filipovog klupskog kolege Tonča Stipanovića, on je bio nešto lošiji u kvalifikacijama, ali zato mnogo bolji u finalnom dijelu regate. U šest finalnih plovova četiri puta je završio u top 10, ali kombinacija 47. mjesta i BFD-a iz kvalifikacija ga je zaustavila u desetom plovu i ovaj put se nije priključio Filipu u medal race-u:
Sebi dajem neku srednju ocjenu. Ne računajući Prvenstvo Japana u studenom, zadnja prava regata nam je bila u rujnu. Tako da je trebalo malo da pohvatamo sve, pogotovo što se tiče starta. Prvog dana nam je i polje bilo dosta kratko, cijela regata je trajala 35 minuta na flotu od 64 broda. Mislim da je orca trajala oko 7 minuta, a race officer (glavni sudac na brodu Regatnog odbora, Brazilac) ima neobičan običaj puštati i nepravilne starteve. Oni koji ga dulje poznaju znaju to njegovo ponašanje pa preuranjeno startaju na sredini linije, jer on kao one koji su preuranjeno startali zapiše samo nekoliko brodova koji su najbliži njemu. Tako sam nastradao u trećem plovu iako sam startao među zadnjima, ali mi je greška bila što sam bio uz brod RO-a. Kad smo to shvatili morao sam promijeniti taktiku, ali teret tih velikih bodova daje dodatni pritisak na nastavak regate jer se sad baš svaka daljnja regata računa (samo jedno je odbacivanje). A medal race mi je pobjegao u 8. plovu. Nakon gatea smo se ja i Gašo odvojili, on je išao desno, ja lijevo, pala je totalna bonaca, a kad se vjetar ponovno vratio ja sam bio na krivoj strani i završavam 47. U kasnijim analizama, u slučaju da se može napraviti jedno odbacivanje u finalu, imao sam drugi najbolji rezultat finala, ali što je tu je.
Tonči Stipanović, JK Mornar
Treći naš predstavnik u zlatnoj skupini, Mario Novak, izvrsno otvara regatu. Prva dva plova je 12. i 9. i već se tada moglo vidjeti da bi regatu mogao nastaviti u zlatnoj skupini. u trećem i četvrtom plovu je bio nešto sporiji, ali na kraju je suma bodova bila dovoljna da se kvalificira među najbolje laseraše na Trofeju princeze Sofije.
U grupi u kojoj je bila koncentracija najboljih laseraša na svijetu ostvaruje rezultate između 33. i 55. mjesta, a jedina tamna mrlja mu je BFD u 8. plovu, kao kod Stipanovića. Na kraju solidan 58.
Što se tiče Bruna Gašpića i Aleca Cvinara, može se zaključiti da njih dvojica će u budućnosti sigurno imati bolje rezultate. Završnicu jedre u brončanoj skupini, a regatu završavaju kao 150. i 151. od 187 jedriličara. Ono što posebno veseli kod njih dvojice je da su u brončanoj skupini završavali i kao 1. i kao 2. i kao 3.
Što se tiče djevojaka u Laser Radialu, također olimpijskoj disciplini kao što je i Standard za muškarce, tamo je konkurenciju činilo 118 jedriličarki, a sve tri jedriličarke s CRO na jedru su finale jedrile u zlatnoj skupini. Najbolja je bila Elena Vorobeva.
Foto: Sailing Energy
Kiks iz prvog plova vrlo brzo je ostavila iza sebe i u nastavku kvalifikacija nastavlja mnogo bolje. S druge strane u finalu dosta oscilira, a da ima odgovarajuću kvalitetu pokazuje 2. mjesto u predzadnjm plovu. Suma sumarum, 31. mjesto.
Samo dvanaest bodova iza, na 39. mjestu u generalnom plasmanu završila je Sandra Lulić. Za razliku od Elene, imala je osrednji kvalifikacijski dio, ali zato kad je zapuhalo radi vrlo dobar niz 4., 10. i 5. mjesta:
Pa bilo je OK, solidan početak sezone, pogotovo što nisam regatavala od Aarhusa u kolovozu prošle godine. Tako da sam zadovoljna, jer se vide i rezultati rada na nekim segmentima jedrenja što smo trenirali ovu zimu i što mislim da sam stvarno poboljšala. A sama regata je bila dosta teška jer su uvjeti bili dosta promjenljivi i trebalo se dosta snalaziti. Nekad bi mi pošlo za rukom, nekad ne, ali sve u svemu sam zadovoljna. Rezultati bi možda bili i bolji da nisam imala nekih problema na startevima. Imala sam nesreću što sam bila sudionik nekih sudara za koje nisam bila kriva, pa dok bi se raspetljali i dok bi ponovno krenula već bi izgubila dosta vremena. A štos e tiče vjetra, puhalo je sa svih strana i uglavnom lagani vjetar od 5 do 10 čvorova. Samo jedan dan je puhalo, meni puno dražih, petnaestak čvorova.
Sandra Lulić, JK Mornar
A s 54. mjesta s Palme se vratila Anđela de Micheli Vitturi. U kvalifikacijama su joj rezultati slični onima od Sandre, osim 3. plova u kojem je Sandra imala UFD, a Anđela vrlo dobro 7. mjesto. Međutim u nastavku regate nije joj išlo najbolje. Rezultati su uglavnom oko 40. mjesta, BFD u predzadnjm plovu i 20. mjesto u posljednjem jedrenju kao najbolji rezultat finala.
Slijedeće natjecanje na koje idu i momci i djevojke je regata Svjetskog kupa koja će se jedriti trećeg tjedna travnja u Genovi. Višednevna regata, vrlo velika konkurencija, ali s uvjetima koje jedriličari uspoređuju s onima koji obilježavaju Opatijske regate.
Po pitanju drugog olimpijskog samca, kojem će po kretanjima u World Sailingu, nakon olimpijade u Tokiju biti odbrojani dani u olimpijskoj konkurenciji, na regatnom polju je imao i tri Hrvatska jedra. Naši posljednji Mohikanci u klasi, u lovu na jedino mjesto za Hrvatsku na listi za olimpijadu, u principu su podizali formu pred Europsko prvenstvo koje će se u svibnju jedriti u Ateni.
Flota na Palmi je brojala 86 vrhunskih atleta, a naši su već tradicionalno bili u samom vrhu. Samo dva boda su dijelila Josipa Olujića i Milana Vujasinovića na 15. i 16. mjestu, dok je Nenad Bugarin bio nešto niže. Završio je kao 22. s 19 bodova više od Vujasinovića.
Oni su kao i djevojke, jedrili u dvije flote, dok im je program bio jednak kao i kolegama laserašima. Nakon 4 kvalifikacijska plova jedrilisu još 6 finalnih, a najboljih desetorica nadmetali su se i u medal raceu.
U kvalifikacijama je najbolji naš jedriličar bio Milan Vujasinović. Imao je čak 16 bodova manje od Josipa i 22 manje od Nenada. Međutim, u finalu se Josip bolje snalazi. Osvaja jedno 6. i jedno 2. mjesto uz dosta oscilacija u ostalim plovovima dok je Milan uz dva 8. mjesta uglavnom između 23. i 31.
O dojmovima s regate popričali smo s Josipom Olujićem:
Na Palmi su bili baš svi koji nešto znače u klasi Finn. Nitko nije izostao. Tako da je ova regata bila izvrsna za brušenje forme prije skorašnjeg Europskog prvenstva što ćemo jedriti u Grčkoj, a koje je svima vrlo važno jer ćemo se tamo pokušati izboriti normu za Tokio. Rezultatski nisam ja, a mislim ni ostali Hrvati, napravili koliko možemo, a pogotovo u okviru "nacija" kao što će se gledati na EP, a što je bitno zbog olimpijske norme. Tako će se npr. u Ateni dijeliti četiri mjesta za nacije, a na Palmi sam ja kao naš najbolji predstavnik bio 7. nacija. Gledajući tako napravili smo podbačaj, ali ja osobno mislim da sam odjedrio OK regatu. Solidan rezultat za otvaranje sezone. Uglavnom nam je puhao lagani vjetar s mora od oko 8-9 čvorova, pa je bio jedan dan s dvadesetak čvorova tramuntane i za kraj opet s mora 10-12 čvorova To je nama značilo da na početku smo imali jedrenje kad nismo pumpali u krmu, dok su zadnja dva dana bili malo jači uvjeti. Jedan kiks mi je bio što sam imao pomalo isforsirani preuranjeni start u 5. plovu. Čista nesmotrenost čija posljedica je izostanak s medal racea. Zadovoljan sam brzinom jedrenja, ali ipak sad kad budem išao u Grčku na pripreme pred Europsko morat ću poraditi na nekim detaljima.
Josip Olujić, JK Labud
Foto: Sailing Energy
Kao i dvojica bolje plasiranih kolega, tako je i Neno imao oscilacije u svom jedrenju. Kvalifikacije su bile odrađene u rasponu od 17. do 9. mjesta, a u finalu je objeručke dočekao vjetraške uvjete po kojima je u dva predposljednja plova osvojio 6. i 5 . mjesto.
Što se tiče Svjetskog kupa u Genovi, nju će većina Finnista izbjeći i prebaciti se u Atenu gdje će brusiti formu za hvatanje mjesta za upad na olimpijadu. Tako će i naši momci koji će se na jug zaputiti nakon kraćeg odmora u Splitu.
I posljednja skupina samaca na regati je bila još jedna trojka, ali ovaj put je riječ o jedriličarima koji regatu provedu uglavnom u stojećem položaju, naravno riječ je o surferima na dasci RS:X.
Djevojaka na RS:X-u je bilo 49 i među njima samo Palma Čargo kao naša jedriličarka. Sve su jedrile zajedno u jednoj grupi, tako da nije bilo kvalifikacijskih i finalnih plovova, već se samo nakon 10 odjedrenih regata organizirao medal race za deset najbržih.
Palma je na kraju završila na dvadesetom mjestu generalnog plasmana i kao 3. u kategoriji do 21 godine! Po ostvarenim rezultatima može se zaključiti da je mogla biti za nekoliko mjesta bolja jer u prvom plovu nije jedrila, a u petom je bodovana s UFD. Jedna od ove dvije kratice je na kraju odbačena, ali druga je donijela golemih 50 bodova, a prosjek ostalih jedrenja je bio oko 18. mjesta. Kad bi se taj podatak iskoristio za simulaciju mogućeg plasmana bez UFD-a, moguće da bi Palma završila mnogo bliže najboljima koje su ušle u medal race.
U muškoj konkurenciji jedrilo je 58 jedriličara. Zajedno s njima naš višestruki olimpijac Luka Mratović i zvijezda u usponu, Rocco Enzo Hrvoj.
Foto: Marin Siriščević
Program jedrenja im je bio jednak onome koji su imale cure... 10 + 1. Nažalost, obojica su odjedrili samo obaveznih deset jedrenja, a jedanaesti je ostavljen nekim drugim jedriličarima.
Bolji od njih dvojice je bio iskusni Mratović koji je završio na 18. mjestu. Finiše u sredini flote na početku regate popravljao je kako je regata odmicala, a kad je zapuhalo pred kraj natjecanja ulazio je u cilj i unutar najboljih deset.
S druge strane Hrvoj je na početku imao slične rezultate, ali s njima je nastavio tijekom cijele regate, te na kraju završava na 35. mjestu. Kao njegov poseban adut mora se dodati to da je bio jedan od najmlađih natjecatelja i u konkurenciji do 21 godine završio je kao 8. Definitivno njegovo vrijeme tek dolazi.
O ovoj našoj trojci na Trofeju princeze Sofije brigu je vodio njihov trener Marin Siriščević:
Mi smo još na Palmi, jer nakon Trofeja kreće Europsko prvenstvo za RS:X. Uglavnom, sve je OK, kod sviju je vidljiv napredak, uporno radimo u nekom svom ritmu i idemo nabolje. Realno gledajući ova regata nije bila neki posebni pokazatelj, jer se puno jedriličara sprema za EP, pa su ovu regatu koristili više u nekom trening modu i flota nije bila u punom sastavu. Npr. u ženskoj floti ih je bilo pedesetak, a na Europskom će ih biti oko osamdeset. Nedostajalo ih je petnaestak iz samog vrha. Što se tiče Palme Čargo i njenih okreta na privjetrinskoj bovi bilo je OK, ali treba još raditi na njenoj i Roccovoj formi, ipak su oni među najmlađima ovdje. Na nadolazećem EP Palmina konkurencija će biti toliko jača da ako se uspije plasirati u prvih deset do 21 godine bit će ravno ovom njenom rezultatu gdje je bila 3. u istoj kategoriji. Rocco Hrvoj je napravio ogroman napredak, neznam što mu se dogodilo (smijeh), a Mrata je ono klasičan. Sigurno u top 15 u svijetu kad se jedri po jakom vjetru i kad se može glisirati, a kad padne vjetar je u srednjem điru, ali opet moram reći da je Rocco napredovao enormno. Uvjeti su nam bili šareni, od bonace do super jakog vjetra, onako kako bi svaka prava regata trebala biti.
Marin Siriščević, JK Labud
Što se tiče jedrenja na RS:X-u, Marin radi s još nekoliko juniora koji su još premladi za konkurenciju poput ove na Palmi i što će biti na EP, tako da surf generalno raste. Kako u svijetu raste razvoj brzih klasa koje mogu glisirati i foilati, a sve se to danas vrlo lako prati na internetu, na društvenim mrežama se objavljuju vrlo atraktivni video klipovi, tako i klinci koji izlaze iz Optimista sve više traže nešto modernije od onog što je trenutno u ponudi naših jedriličarskih klubova. Cjenovno najprihvatljivije na kraju ispadaju različite vrste surfova, pa mnogi svoje karijere preusmjeravaju u tom smjeru. Trenutno jedina organiziranija ponuda u ekstremno brzim modernim jedrilicama je u Zadru gdje se jedri na 49erima, te u Šibeniku gdje je u sklopu JK Val g.Danijel Kraljev doveo svoja dva privatna katamarana klase F18 i dao ih mladim laserašima na raspolaganje. Dok maleni kadeti iz Optimista još uvijek jurcaju u ovim dvotrupcima uz nadzor starijih jedriličara.
I za kraj su ostale jedine dvije hrvatske posade koje su glisirale na nešto većim daskama za jedrenje. Među 108 muških posada u 49er-ima jedrili su aktualni svjetski prvaci ove klase, braća Šime i Mihovil Fantela. Flota je bila podijeljena u tri flote, a prije formiranja konačnih finalnih skupina morali su proći 6 kvalifikacijskih plovova. Naši momci su se uspješno plasirali u zlatnu skupinu i u njoj su odjedrili još 6 finalnih plovova.
Rezultatski su i oni bili šaroliki. Dva puta su pobijedili u kvalifikacijama, a ukupno imaju pet rezultata unutar najboljih deset. Na kraju su bili 16. u generalnom plasmanu, a samo nekoliko bodova je bilo viška za par stepenica bolji plasman.
Druga naša posada je bila u ženskom 49er-u. Enia Ninčević i Mihaela Zjena de Micheli Vitturi su bile dio flote od 66 jedrilica i sudjelovale su u najopsežnijem programu Trofeja princeze Sofije. Djevojke su nakon 6 kvalifikacijskih plovova odjedrile još 9 finalnih. Iako su u kvalifikacijama imale jedno 4. i jedno 8. mjesto nisu uspjele ući u zlatnu skupinu. Zato su u srebrenoj skupini bile među najboljima i na svoj konto knjiže 4., 5. i 6. mjesto, ali po jedan BFD i DSQ ih pretjerano opterećuju. Kad se podvuče crta i zbroje svi rezultati završavaju na desetom mjestu u srebrenoj skupini, odnosno na 35. u generalnom plasmanu.
Sve rezultate s regate možete pronaći na ovom linku.
