Zora - Foto: Marko Bakašun

22. put su se ljubitelji klasičnih jedrilica iz Splita i okolice za vikend 19-20. rujna okupili pod okriljem JK Labud na startu regate na kojoj imaju priliku uspoređivati svoje vještine u sličnoj konkurenciji, bez smetnji u vidu ultra modernih, karbonskih i inih jurilica o kakvima se nije ni sanjalo u vrijeme kad je većina classica bila porinuta.

Ruta regate je poprilično jednostavna po pitanju geometrije... start ispod Sustipana i cilj u Bobovišću na Braču. Druga etapa potpuno jednaka, samo u obrnutom smjeru. Jedinu komplikaciju i prostor za taktički manevar daje vječna dilema ulaza u Splitska vrata, da li ići pod Šoltu ili Brač prije finalnog skretanja u ovu atraktivnu i sigurnu uvalu.

Ove godine na start su stigle čak 22 jedrilice kojima je uvjet sudjelovanja bio da ne smiju biti mlađi od 30 godina. Da ne bi bilo zabune nije više riječ samo o drvenim jedrilicama iz ranih godina prošlog stoljeća, već su dozvolu nastupa dobile i plastične jedrilice koje više nisu toliko konkurentne u društvu mlađih i modernijih. U skladu s tim flota je podijeljena u odgovarajuće skupine. Drvene barke su jedrile u tri Classic skupine, dok su plastični seniori konkurenciju tražili unutar tri Vintage skupine.

Točan raspored po skupinama, zajedno s godinama izrade ili prve registracije možete pronaći na ovom linku, a u Labudu su se potrudili da malo obrade ponuđene podatke i izvuku par zanimljivih činjenica:

Šest ih je drvenih koji zajedno broje, ni manje ni više, nego 390 godina. Najstariji među njima je Leut naše novinske kuće Slobodna Dalmacija koji datira iz 1894., no u međuvremenu mu je obavljen temeljiti lifting. Najmlađa drvena ljubimica dolazi iz jedriličarskog kluba Split, a ostale četiri svoju povijest gradnje isprepliću sa samom poviješću našeg kluba. Još je nekoliko old timera koji u svojoj registraciji imaju prefiks ST pa vjerujemo da će nam se iduće godine vratiti na regatu.
Ni „plastičnjaci“ nisu bez „bora“, prosjek im je 36,7 godina.

Bel Ami - Foto: Marko Bakašun

Prognoza za ovaj vikend bila je apsolutna bonaca, ali ipak je zapuhao lagani zapadnjak. Start je signaliziran točno u podne, a najbržima do Bobovišća trebalo je nekoliko sati. Najbrži je bio Nemir V Branka Širole iz Vintage skupine, koji je u cilj ušao u 14:21:14. A u Classic konkurenciji najbrža je bila Zora Luke Rakića koja je za Nemirom kasnila malo manje od 22 minute (vrijeme cilja bilo je 14:43:10).

Inače, cilj je bio postavljen na ulazu u uvalu.

Cijela flota je imala rezerviran vez u Bobovišću na rivi koja je pod Lučkom upravom. Ipak je riječ o jedrilicama koje su manje od prosječnih charter plovila, tako da su skoro svi imali svoja mjesta, osim nekolicine koji su se vezali jedni na druge.

A u nedjelju start je bio u 11 sati po nekom lokalnom vjetru koji je puhao uz Brač. Ali evo iz prve ruke malo detaljnije o cijeloj regati:

Matematički model za vremensku prognozu srećom ovog puta nije bio točan, pa je umjesto najavljene bonace zapisao jedan lagani vjetrić od sunca. Nije bio baš neki konkretan smjer, pa da se može reći da je bio južin ili nešto slično, jer je kroz te jutarnje i rane popodnevne sate u stvari pratio sunce. Po tom vjetriću stigli smo do ulaza u Splitska vrata, tamo oko rta Gomilica.. netko bliže Šolti, a netko bliže Braču.
Tako da se flota standardno raspodijelila na te dvije strane, a oni što su bili u vrhu su s friškim vjetrom uspjeli ući u Bobovišće... plastičnjaci uglavnom i najveća u drvenoj floti - Zora.
A onda se vjetar počeo polako gasiti. Izgledalo je kao da ćemo ostati u toj iscrpljujućoj bonaci, ali srećom friški vjetar je ipak probio kroz cijela Vrata tako da je cijela flota uspjela od orce ući u cilj u Bobovišću.
U Bobovišću već tradicionalno imamo vrhunsku suradnju s domaćim ugostiteljima koji nam uvijek ustupe gradele, pa da na rivi možemo napraviti obrok za sviju, a koji je ove godine morao biti u skladu sa svim Covid pravilima.
Start druge etape bio je ujutro u 11 sati po nekom laganom lokalnom vjetru s kojim je flota uspjela doći do Stipanske. Opet su se neki izvlačili pod Šoltu da dočekaju neki dašak maestrala i to je bio puno bolji izbor jer uz Brač je uskoro zavladala totalna bonaca! U toj bonaci je ostao dio brodova, dok su se najbrži izvukli i uhvatili sjeverozapadnjak s kojim su stigli do cilja. Ostali nisu imali previše izbora nego da upale motore i usput se okupaju prije nego se vrate u Split.
Inače, "dobna" granica za nsatup na ovoj regati je 30 godina starosti jedrilice. S tim da smo imali dvije skupine iako smo svi startali kao Labud Classic, pod imenom regatte koja je bila isključivo za stare drvene brodove. Međutim, drvenih brodova je sve manje... bilo da su vlasnici već u poznim godinam, ili im se ne da... Od desetak drvenih brodova u Labuda na regatu izađe 2, 3... kako kada. Tako da smo mi kao organizatori pomalo razočarani i htjeli bi da se dogodine potakne da bude više tih brodova.
A plastičnih je sve više i više, evo tako smo imali ove godine na regati i našu klupsku legendu, Branka Širolu s njegovim Nemirom.

Marko Bakašun, JK Labud

Jadran - Foto: Marko Bakašun

Klasičnog proglašenja regate ove godine nije bilo, a nagrade će biti naknadno uručene pobjednicima po grupama. Tko je sve u pitanju možete pronaći u službenim rezultatim na ovom linku.

Ovog puta nemamo foto galerije s Labud Classica, ali zato nam je g.Marko Bakašun ustupio još nekoliko fotografija iz osobne kolekcije ove lijepe Splitske flote:

 

Jadran - Mrduja 2015.

 

 

Labud Classic 2015.

 

Lutalica

 

Saracen

 


Slično kao i na gajetama, palubna oprema na jedrilicama koje sudjeluju na ovoj regati postaje sve novija i modernija i teško da će se igdje više pronaći drveni koloturnik ili "starinski" vinč koji su još u funkciji, tako da ove jedrilice ipak u nekoj dozi prate moderne trendove, ali ipak postoji jedno pravilo kojeg bi se trebali svi pridržavati da bi se moglo ozbiljno pričati o "klasicima", a to je da bi svi trebali na regatama ovog tipa jedriti s dakronskim jedrima.