Jedrenje s vjetrom u bok obuhvaća raspon upadnih kutova prividnog vjetra od 80°-130°. Kako vjetar struji od prednjeg prema zadnjem rubu spinakera, u navedenom rasponu kutova spinaker se ponaša poput aerodinamičke površine. Njegova forma tada je izrazito važna za pravilno strujanja vjetra, a time i za stvaranje što veće aerodinamičke odnosno porivne sile.
U jedrenju s vjetrom u bok koriste se spinakeri manje dubine, a nazivaju se VMG spinakeri. Ovi spinakeri se izrađuju u velikom rasponu težina materijala od 0,4-1,5 oz (17-64 g/m). Također i vrste kroja spinakera mogu biti različite (radijalni, matrix ili fatcut).
Slično kao i kod glavnog jedra i genove, prije nego što počnemo s opisom trimova za različite vremenske uvjete, prvo ćemo opisati početni trim spinakera.
Početni trim
Tangun treba biti naslonjen na prednje leto, a privjetrinski rogalj spinakera što bliže vrhu tanguna.
Visina tanguna. Visina tanguna treba omogućiti simetričan položaj spinakera jer simetričan položaj pruža najveću iskoristivu površinu spinakera. Rogljevi spinakera trebaju biti približno u istoj zamišljenoj liniji, paralelnoj s palubom jedrilice.
Kada je uz rogljeve spinakera i tangun paralelan s palubom broda, koristi se njegova najveća duljina. Na ovaj način površina spinakera se udaljava od sjene glavnog jedra.
Privjetrinska škotina. U početnom trimu privjetrinska škotina trebala bi biti pritegnuta tako da privjetrinski rogalj spinakera bude što bliže prednjem letu. Gornji barber treba biti potpuno pritegnut, donji potpuno popušten.
Zavjetrinska škotina. Zavjetrinska škotina treba biti pritegnuta tako da se gornji dio privjetrinskog ruba uvijek “preklapa”. No, kao što je već spomenuto, zavjetrinsku škotinu potrebno je konstantno popuštati i pritezati
kako bi spinaker generirao što veću porivnu silu. Bolje je dopustiti da se privjetrinski rub češće preklapa nego pretjerati s pritezanjem zavjetrinske škotine. Pretjeranim pritezanjem zavjetrinske škotine zatvara se zadnji rub a spinaker gubi potrebnu dubinu. Rezultat je manja porivna sila odnosno nepravilnije i manje učinkovito strujanje između glavnog jedra i spinakera.
Barberi. Privjetrinski barber treba biti potpuno pritegnut, a zavjetrinski potpuno popušten.
Vrlo lagani vjetar (0-5 čv)
Kada je brzina vjetra od 0-5 čv, brzina strujanja preko površine spinakera je izuzetno mala a porivna sila svedena je na minimum. Posljedica male porivne sile je mala brzina jedrilice. Zbog svega navedenog vrlo je značajno konstantno popuštati zavjetrinsku škotinu, sve do granice pražnjenja spinakera, jer će u protivnom zanašenje biti izrazito veliko, a brzina vrlo mala.
Visina tanguna. Zbog male brzine vjetra i težine spinakera zavjetrinski rogalj će padati, a u spinakeru se neće generirati dovoljno sile. Iz tog razloga tangun treba postaviti što niže kako bi forma spinakera bila što je moguće više simetrična. No ako se tangun pretjerano spusti, položaj najveće dubine pomiče se prema naprijed a privjetrinski rub postaje jako zaobljen. Time se smanjuje mogućnost penjanja. Isto tako, kada se tangun spusti, zavjetrinski rub se otvara i spinaker postaje plitak. Takva forma spinakera učinkovita je za brzinu jedrilice. Dakle, koja je ispravna visina tanguna? Na to pitanje nema točnog odgovora jer za svaki spinaker ispravna visina tanguna je drukčija. No može se reći da se tangun spušta i podiže ovisno o kursu kojim se jedri. Ako se želimo više penjati, tada se tangun podiže, a ako se želimo spuštati, npr. kada dođe reful, tangun se spušta.
Privjetrinska i zavjetrinska škotina. Pri ovako malim brzinama vjetra spinaker će se često prazniti i padati iza prednjeg leta. Kako bi ga najbrže napuhali, bit će potrebno pritegnuti (izvući) privjetrinsku škotinu te odvojiti tangun od prednjeg leta. Nakon što se ponovo uspostavi strujanje vjetra i spinaker se napuše, važno je ponovo popustiti privjetrinsku škotinu na prednje leto.
Zavjetrinsku škotinu treba popuštati sve dok se gornji dio privjetrinskog ruba spinakera ne počne prelamati. Tako se spinaker udaljava od glavnog jedra koje ga pokriva. Ako se spinaker na udalji dovoljno od glavnog jedra popuštanjem zavjetrinske škotine, jedrilica će vrlo teško postići zadovoljavajuću brzinu. Kao rezultat, bočna sila hidrodinamičkih površina (kobilice i kormila) bit će vrlo mala, a zanašenje jako veliko.
Valovito more. Ako je uz ovako slab vjetar i more valovito, bit će skoro nemoguće napuhati spinaker. Jedino rješenje je dodatno pritezanje zavjetrinske škotine kako bi se smanjilo pretjerano ljuljanje i trzanje spinakera. Iz istog razloga se i tangun dodatno spušta. No, čim se more malo smiri, potrebno je što više popustiti zavjetrinsku škotinu i malo podignuti tangun.
Barberi. Bez obzira je li more valovito ili ne, privjetrinski barber će biti potpuno pritegnut, a zavjetrinski potpuno popušten.
Lagani vjetar (4-10 čv)
Kada vjetar dosegne ovu brzinu, strujanje vjetra preko površine spinakera je postojanije, a porivna sila puno veća.
Visina tanguna. Kada vjetar dosegne brzinu od 6-8 čv, uslijed povećanja porivne sile u spinakeru, zavjetrinski rogalj se počinje podizati. Zbog toga je potrebno podignuti tangun kako bi se zadržala simetričnost površine spinakera; i dalje donji rogljevi spinakera trebaju biti paralelni s palubom broda (slika 6.11). Ako se želimo dodatno penjati, tangun treba dignuti još koji centimetar, ali oprezno, jer ako je tangun previsoko pretjerano se zatvara zadnji rub, a spinaker gubi pravilnu aerodinamičku (simetričnu) formu. Također, ako je tangun previsoko, upadni rub postaje pretjerano ravan, i spinaker se vrlo lako može isprazniti prilikom najmanje promjene kuta prividnog vjetra.
Slika 6.11 - Kada vjetar dosegne brzinu od 6-8 čv, uslijed povećanja porivne sile u spinakeru, zavjetrinski rogalj se počinje podizati. Zbog toga je potrebno podignuti tangun kako bi se zadržala simetričnost površine spinakera.
Ako pak želimo otpadati i povećati brzinu jedrilice, tangun treba malo spustiti. Tako upadni rub spinakera postaje više zaobljen, što je dobro za postizanje i održavanje brzine jedrilice.
Privjetrinska i zavjetrinska škotina. Privjetrinska škotina se priteže dok privjetrinski rogalj spinakera ne dodirne vrh tanguna. Tangun treba biti naslonjen na prednje leto (no ne smije uzrokovati savijanje prednjeg leta). Zavjetrinsku škotinu treba i dalje neprestano pritezati i popuštati sve dok se gornji privjetrinski dio ruba spinakera ne počne prelamati.
Za brzinu jedrilice, uz rad s škotinama, značajna je i komunikacija trimera spinakera sa kormilarom. O komunikaciji ćemo više govorit ćemo u 7. poglavlju.
Valovito more. Ako kod laganog vjetra more bude valovito, zavjetrinsku škotinu treba pritezati u većoj mjeri, kako bi se spinaker što manje ljuljao tijekom posrtanja na valovima. Tangun treba malo spustiti kako bi spinaker bio stabilniji.
Barberi. Privjetrinski barber bit će potpuno pritegnut, a zavjetrinski potpuno popušten.
Srednji vjetar (9-18 čv)
Kod srednjeg vjetra (do 15 čv) u spinakeru se generira maksimalna porivna sila. No kada vjetar pojača preko 15 čv aerodinamička sila spinakera postaje prevelika i pojavljuje se velika sila nagibanja koja usporava jedrilicu i otežava kormilarenje. Iako se i dalje želimo penjati, zbog prevelike aerodinamičke sile i sile nagibanja, trebat će otpadati kako bi se spinaker rasteretio, smanjile navedene komponente sila i zadržala kontrola nad jedrilicom.
Visina tanguna. Kako se i dalje želimo penjati, tangun nije potrebno pretjerano spuštati, kako privjetrinski rub spinakera ne bi postao previše zaobljen (više zaobljen privjetrinski rub spinakera smanjuje mogućnost penjanja). Što je položaj tanguna viši tim bolje, no i dalje je potrebno obraćati pažnju na simetričnost površine spinakera. Kako se brzina vjetra povećava iznad 15 čv, povećava se i brzina jedrilice.
Sada i najmanja promjena smjera prividnog vjetra može prouzročiti pražnjenje spinakera. Do promjene smjera prividnog vjetra može doći uslijed promjene smjera pravog vjetra ili promjene kursa jedrilice.
Kormilar treba biti svjestan povećanja rizika kako raste brzina vjetra i procijeniti do koje brzine vjetra može zadržati kontrolu nad jedrilicom. Jasno, iskusan kormilar s iskusnom posadom moći će i pri jačem vjetru od 15 čv održavati spinaker na rubu pražnjenja, te tako ostvarivati bolji VMG.
Privjetrinska i zavjetrinska škotina. Privjetrinska škotina će i dalje biti pritegnuta taoko da je rogalj spinakera na vrhu tanguna. Tangun treba biti naslonjen na prednje leto. Kako vjetar jača, zbog rastezanja materijala uslijed povećanja opterećenja, privjetrinska škotina će se snažnije nasloniti na prednje leto i zato je treba dodatno pritegnuti. No dok je pritežemo, tangun se u određenoj mjeri spušta prema dolje jer je hvatište privjetrinske škotine niže od hvatišta tanguna. U radu sa zavjetrinskom škotinom važne su pravovremene reakcije trimera spinakera. Dok vjetar ne prijeđe 15 čv kormilar će s lakoćom kontrolirati kurs jedrilice isključivo promjenom kuta kormila. No kada brzina vjetra počne prelaziti 15 čv trimer spinakera i kormilar trebaju jako dobro surađivati u održavanju kontrole nad jedrilicom. Trimer treba vrlo brzo popuštati ili pritezati zavjetrinsku škotinu spinakera pri promjeni upadnog kuta vjetra (bilo zbog dolaska refula, promjene kursa ili promjene smjera pravog vjetra). No, teškoća je u tome što treba predvidjeti promjene smjera prividnog vjetra prije nego što su one vidljive u spinakeru. Drugim riječima, trimer spinakera treba imati veliko znanje i iskustvo kako bi mogao znati kako reagirati.
Slika 6.12 - Kod srednjeg vjetra (do 15 čv) u spinakeru se generira maksimalna porivna sila. Privjetrinska škotina će i dalje biti pritegnuta taoko da je rogalj spinakera na vrhu tanguna. Tangun treba biti naslonjen na prednje leto.
Navest ćemo jedan primjer: kada dolazi reful, zavjetrinsku škotinu treba prvo malo popustiti jer se jedrilica još uvijek kreće manjom brzinom (a pod većim kutom) u odnosu na smjer prividnog vjetra refula. Zavjetrinska škotina
se priteže tek kada jedrilica ubrza i kada se kut prividnog vjetra ponovo stabiliziira. Iako se za vrijeme ulaska u reful i popuštanja zavjetrinske škotine može činiti kako će se spinaker isprazniti (jer se privjetrinski rub prelama), to se ipak ne događa.
Valovito more. Kada brzina vjetra prijeđe 15 čv more će vjerojatno postati valovito. Na valovima više ne treba inzistirati na penjanju, sada je pažnju potrebno usmjeriti na jahanje valova (glisiranje). Iako se može činiti kako se koristan put u odnosu na smjer vjetra i oznaku do koje treba stići (VMG) smanjio, brzina jedrilica je puno veća. Naravno, potrebno je i ocijeniti koliko se udaljavamo od kursa koji nas vodi do sljedeće oznake. Ako je odstupanje od kursa veće od 30° bit će bolje spustiti spinaker i dignuti neko drugo prednje jedro (genaker, “drifter”, “reacher” ili genovu) kojim će biti moguće jedriti boljim kursom prema oznaci. Tangun treba spustiti dolje. Time se položaj najveće dubine pomiče prema naprijed, a zadnji rub spinakera se dodatno otvara.
U odnosu na jedrenje na mirnom moru, zavjetrinska škotina treba biti više pritegnuta. Privjetrinski rub spinakera se treba što manje prelamati jer će, uslijed posrtanja, preko površine spinakera vjetar strujati naprijed-natrag.
Zbog nepravilnog strujanja i nestabilnosti, ako zavjetrinska škotina bude previše popuštena u krivom trenutku, spinaker se može vrlo lako isprazniti.
Barberi. Privjetrinski potpuno pritegnut. Zavjetrinski malo pritegnut (50%).
Jak i vrlo jak vjetar (18-35 čv)
Penjanje sa spinakerom više neće biti moguće nakon što brzina vjetra prijeđe 20 čv. Tada će trebati dignuti ili mali fatcut spinaker ili asimetrični spinaker. No čak i s njima, bit će vrlo teško održavati kontrolu nad jedrilicom.
Aerodinamička sila u jedrima i sila nagiba bit će prevelike. Zbog pretjeranog nagibanja jedrilice, hidrodinamičke površine će gubiti svoj učinak i neće stvarati dovoljnu bočnu silu. Kao rezultat, jedrilica će imati pretjerano zanašenje. Zato je najbolje spustiti spinaker (ili genaker), dignuti genovu te se penjati do točke kada bude moguće jedriti sa spinakerom bez prevelikog rizika od gubitka kontrole nad jedrilicom.
iz knjige "Biti brži"
ing. pom. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.