Trimanje spinakera je složenije u odnosu na trimanje ostalih jedara. Budući je spinaker čvrsto pričvršćen samo u jednoj točki, strujanje po njegovoj površini često je vrlo nepravilno. Kontrolama, o kojima ćemo govoriti u ovom poglavlju, mijenja se forma i porivna sila spinakera.
Za trimanje spinakera koriste se dvije osnovne kontrole: privjetrinske i zavjetrinske škotine te tangun. Kao treću, dodatnu kontrolu, spomenut ćemo i barbere.
Škotine spinakera
Poznato je kako spinaker ima dvije škotine sa svake strane, što ga čini posebnim jedrom. Glavno jedro i genova imaju jednu stranu pričvršćenu ili za jarbol ili za prednje leto. Kod spinakera je situacija drukčija, njegova jedina donekle čvrsta točka je gornji rogalj; oba donja roglja su slobodna. Zapravo, spinaker se može kontrolirati jedino škotinama i zato one predstavljaju osnovnu kontrolu za promjenu forme spinakera. Škotinu, koja je na tangunu, nazivat ćemo privjetrinska škotina, a onu suprotnu zavjetrinska škotina.
Škotinama se također kontrolira upadni kut vjetra i porivna sila spinakera.
Pritezanjem privjetrinske ili zavjetrinske škotine, smanjuje se upadni kut i povećava porivna sila, a popuštanjem privjetrinske ili zavjetrinske škotine, upadni kut se povećava a porivna sila spinakera smanjuje.
Privjetrinska škotina. Pritezanjem privjetrinske škotine smanjuje se dubina spinakera, a položaj najveće dubine neznatno se pomiče prema natrag.
Važno je spomenuti da, dok jedrimo sasvim niz vjetar, privjetrinsku škotinu treba “izvlačiti” kako bi spinaker bio što manje pokriven glavnim jedrom. No da bi se održala pravilna forma spinakera, dok se priteže (izvlači) privjetrinska škotina, potrebno je u istoj mjeri popuštati zavjetrinsku škotinu.
Zavjetrinska škotina. Pritezanjem zavjetrinske škotine smanjuje se dubina spinakera, a položaj najveće dubine neznatno se pomiče prema naprijed.
Za razliku od privjetrinske škotine, koju treba pritezati, kako bi spinaker bio što manje pokriven glavnim jedrom, zavjetrinsku škotinu, iz istog razloga, treba konstantno popuštati. To je posebno značajno dok se jedri s upadnim kutovima vjetra od 160°-180°.
Iz navedenog vidljivo je kako se s objema škotinama treba raditi vrlo sinkronizirano. Dok se privjetrinska škotina priteže, zavjetrinska škotina se treba popuštati, i obrnuto.
Općenito, spinaker se trima popuštanjem i pritezanjem zavjetrinske škotine gledajući gornji dio privjetrinskog ruba. Trimer spinakera treba konstantno ponavljati ovaj postupak pritezanja i popuštanja jer se na taj način održava najbolja forma spinakera i najveća brzina jedrilice. Naravno, trimer ne smije zaboraviti niti na komunikaciju s kormilarom, o kojoj ćemo detaljnije govoriti nešto kasnije.
Ako se spinaker počne prazniti u donjem dijelu privjetrinskog ruba, tada je potrebno popustiti privjetrinsku škotinu.
Na slici 6.7 (u ovom članku) vidljivo je ako se pretjerano popuste obje škotine, kako spinaker postaje predubok a njegova projicirana površina biva manja. Također, jedrilici na lijevom dijelu slike gotovo polovica spinakera se nalazi iza glavnog jedra. Kada su škotine pravilno pritegnute, povećava se projicirana površina spinakera, smanjuje se dubina, a spinaker izlazi iz sjene glavnog jedra (desna jedrilica na slici 6.7).
Tangun
Tangun je druga osnovna kontrola kojom se mijenja forma spinakera. Zbog svoje posebnosti i malog broja kontrola kojima možemo trimati spinaker, položaj tanguna je izrazito značajan faktor koji utječe na ukupnu učinkovitost
spinakera.
Promjenom visine tanguna utječe se na dubinu spinakera, položaj najveće dubine (upadni rub) i oblik zadnjeg ruba spinakera.
Dubina. Podizanjem tanguna dubina spinakera se povećava, a spuštanjem tanguna dubina spinakera se smanjuje.
Položaj najveće dubine i oblik upadnog ruba. Podizanjem tanguna položaj najveće dubine se pomiče prema natrag, a upadni rub spinakera postaje manje zaobljen. Spuštanjem tanguna, položaj najveće dubine pomiče se prema naprijed, a upadni rub spinakera postaje više zaobljen.
Oblik zadnjeg ruba. Podizanjem tanguna zadnji rub spinakera se zatvara, a spuštanjem tanguna zadnji rub spinakera se otvara.
Na slikama 6.9 i 6.10 prikazano je na koji način visina tanguna utječe na formu spinakera.
Slika 6.9 - Ako je tangun niže od srednjeg položaja, dubina spinakera je manja a prednji (upadni) rub je više zaobljen (lijeva slika). Ako je tangun iznad srednjeg položaja dubina spinakera je veća, a prednji rub je manje zaobljen (desna slika).
Barberi
Barberima se održava stabilnost privjetrinske škotine i tanguna, no pri jačem vjetru zavjetrinski barber se koristi za sprječavanje pretjeranog otvaranja zadnjeg ruba i izvijanja spinakera.
Privjetrinski barber. Održava čvrst položaj tanguna i uvijek je pritegnut.
Zavjetrinski barber. Najčešće je potpuno popušten, ali kod jakog vjetra i valovitog mora može se pritegnuti na nekih 50% kako bi se zatvorio zadnji rub te spriječilo pretjerano izvijanje spinakera. Jedrilica postaje stabilnija,
olakšano je upravljanje, a dio porivne sile koja se trošila u ljuljanje lijevo-desno, sada se koristi za povećanje porivne sile odnosno brzine jedrilice.
Slika 6.10 - Ako je tangun iznad srednjeg položaja, dubina spinakera se povećava, a zadnji rub se zatvara. Ovakav trim je koristan za učinkovitije penjanje po laganom i srednjem vjetru (lijeva slika). Ako je tangun ispod srednjeg položaja, zadnji rub se otvara, ali se dubina spinakera smanjuje. Položaj najveće dubine se pomiče prema naprijed, a prednji rub postaje više zaobljen. Ovakav trim je koristan za jači vjetar (desna slika).
iz knjige "Biti brži"
ing. pom. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
