Postoje tri osnovna faktora kojima se kontrolira aerodinamička sila glavnog jedra. Ti faktori su; upadni kut vjetra (α), oblik zadnjeg ruba i forma jedra.
Upadni kut vjetra
Najvažnija komponenta u stvaranju aerodinamičke sile glavnog jedra je upadni kut vjetra (α).
Upadni kut vjetra (α) prvenstveno ovisi o kursu kojim se jedrilica kreće. Promjenom kursa (prihvaćanjem ili otpadanjem) mijenja se upadni kut vjetra (α) a time i veličina aerodinamičke sile glavnog jedra.
Upadni kut (α) također ovisi i o pritegnutosti škote glavnog jedra. Pritezanjem škote, povećava se kut glavnog jedra u odnosu na smjer prividnog vjetra, čime se povećava veličina aerodinamičke sile (slika 3.9). Popuštanjem škote, upadni kut (α) se smanjuje što znači da se i aerodinamička sila glavnog jedra također smanjuje (slika 4.1).
Upadni kut (α) i veličina aerodinamičke sile glavnog jedra može se regulirati i pomicanjem travelera (šine jedra). Podizanjem travelera u privjetrinu, aerodinamička sila se povećava, a popuštanjem travelera u zavjetrinu aerodinamička sila se smanjuje.
Slika 4.1 - Aerodinamička sila jedra prvenstveno ovisi o upadnom kutu prividnog vjetra (α). Veći upadni kut prividnog vjetra (α) stvara veću aerodinamičku silu (gornja slika). Popuštanjem škote jedro “prosipa” aerodinamičku silu. Ovisno o tome koliko je škota popuštena, jedro će biti otvoreno ili čak izvijeno (donja slika).
Oblik zadnjeg ruba i izvijenost površine glavnog jedra
U 3. poglavlju, kada smo spominjali karakteristike forme jedra, govorili smo o otvorenosti i izvijenosti. Sada to znanje možemo proširiti i reći kako zatvoreni zadnji rub jedra generira veću aerodinamičku silu, dok otvoreni rub i izvijeno glavno jedro generiraju manju aerodinamičku silu.
Razlika između otvorenog i izvijenog jedra. Dok je glavno jedro zatvoreno i nije izvijeno, može se reći kako prividni vjetar u njega ulazi pod relativno sličnim kutovima, gledajući od baze prema vrhu. No, popuštanjem škote glavnog jedra, upadni kut prividnog vjetra se mijenja. Kako se popuštanjem škote glavnog jedra prvenstveno otvara njegov gornji zadnji rub, upadni kut se prvo smanjuje u gornjem dijelu glavnog jedra. Sada se može reći kako je glavno jedro otvoreno, ali još uvijek nije izvijeno. No ako se škota glavnog jedra nastavi popuštati, razlika između upadnih kutova u gornjem dijelu i donjem dijelu glavnog jedra postaje sve veća. Tada se može reći kako je glavno jedro izvijeno po cijeloj svojoj površini jer su upadni kutovi vjetra, gledajući jedro od dolje prema gore, različiti. Izvijeno jedro “prosipa” aerodinamničku silu i zbog toga se ovaj učinak škote koristi kod jakog vjetra kako bi se glavno jedro rasteretilo od viška aerodinamičke sile.
Prema tome, možemo zaključiti kako je škota glavnog jedra primarna kontrola koja djeluje na oblik zadnjeg ruba i izvijenosti jedra. Ispočetka, pritezanjem škote smanjuje se upadni kut prividnog vjetra u jedro, jer se bum pomiče u privjetrinu. Daljnjim pritezanjem škote, kako se bum približava svome krajnjem privjetrinskom položaju u središnjici jedrilice, smjer djelovanja škote više nije samo takav da privlači bum u privjetrinu. Sada se povećava komponenta koja bum vuče prema dolje. Tada škota primarno djeluje na oblik zadnjeg ruba i izvijenost glavnog jedra.
Slika 4.2 - Dok je glavno jedro zatvoreno i nije izvijeno, može se reći kako prividni vjetar u njega ulazi pod relativno sličnim kutovima, gledajući od baze prema vrhu. Na slici vidimo jedrilice Platu 25 tijekom jedrenja niz vjetar. Iako im je glavno jedro naslonjeno na križeve, time se njegova učinkovitost ne smanjuje jer se tijekom jedrenja niz vjetar, glavno jedro ne ponaša kao aerodinamička površina. Tijekom jedrenja niz vjetar glavni čimbenik učinkovitosti nije forma već projicirana površina glavnog jedra u odnosu na smjer prividnog vjetra.
Forma jedra
Treći način kontroliranja aerodinamičke sile postiže se promjenom forme jedra. Promjena forme prvenstveno se odnosi na promjenu dubine i položaja najveće dubina glavnog jedra.
Dublja jedra generiraju veću, a plića manju aerodinamičku silu. No, plića jedra pružaju i manji otpor strujanju zraka. Forma jedra regulira se različitim kontrolama. Osnovne kontrole su: škota, krmeno leto, podigač jedra, baza, vang i cuningham.
Pritezanjem krmenog leta, škote, vanga ili baze dubina glavnog jedra se smanjuje (slika 4.2).
Što se tiče promjene položaja najveće dubine, pritezanjem cuninghama i podigača položaj najveće dubine se pomiče prema naprijed. Savijanjem jarbola položaj najveće dubine premješta se prema natrag.
iz knjige "Biti brži"
ing. pom. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
