Dubina jedra, položaj najveće dubine i duljina baze

Dubina jedra može se vidjeti ako se jedro pogleda odozdo prema gore. Kada budemo govorili o trimanju bilo kojeg jedra, uz dubinu, značajan će nam biti i položaj najveće dubine.
Kada se jedro gleda odozdo, dubina predstavlja udaljenost materijala od zamišljene linije buma sve do jedra. Na slici dubina jedra označena je slovom d.
Položaj najveće dubine pokazuje gdje je udaljenost materijala od zamišljene linije buma najveća. Na slici je označena kao dp. Dp se najčešće izražava u postocima, tako na primjer, kaže se kako je položaj najveće dubine nekog jedra na 45% od njegovog prednjeg ruba.


Duljina baze jedra je udaljenost od prednjeg donjeg vrha do zadnjeg donjeg vrha jedra i ovdje je označena s slovom b.

 

Oblici prednjeg, donjeg i zadnjeg ruba jedra

Prednji rub jedra. Ovisno o položaju najveće dubine jedra prednji rub može biti manje ili više zaobljen. Ako je položaj najveće dubine više prema naprijed, tada će prednji rub jedra biti više zaobljen, a ako je položaj najveće dubine više prema natrag, tada će prednji rub jedra biti biti manje zaobljen.

Donji rub jedra. Donji rub jedra može biti zaobljen ili rastegnut. Ako je glavno jedro popušteno po bazi ili ako je genova popuštena po škoti, govorimo o zaobljenom donjem rubu jedra, a ako su ove dvije kontrole pritegnute, kažemo kako je jedro rastegnuto.

Zadnji rub jedra. Može biti otvoren ili zatvoren. Najčešće kada se govori o zadnjem rubu jedra, to se odnosi na zadnji rub gornje trećine genove ili kod glavnog jedra, o dijelu jedra gdje je gornja letva. Kada je zamišljeni produžetak gornje letve jedra paralelan s bumom, kaže se da je glavno jedro zatvoreno. No, kada je taj zamišljeni produžetak otklonjen u zavjetrinu, tada kažemo da je glavno jedro otvoreno.

 

Koeficijent izduženosti

Koeficijent izduženosti jedra predstavlja omjer između visine jedra i njegove duljine po bazi. Dva jedra iste površine mogu
imati potpuno različite oblike, jedno može biti jako dugačko po bazi, a vrlo kratko po prednjem rubu i obrnuto.
Teoretski, jedra s velikim koeficijentom izduženosti su učinkovitija (dugačka po prednjem rubu, a kratka po donjem), naročito uz vjetar. No, jedra s velikim koeficijentom izduženosti imaju i određena ograničenja:

• Kraća su po bazi i zbog toga površina jarbola u većem omjeru ometa pravilno strujanje vjetra.
• Jedra s većim koeficijentom izduženosti nisu tako učinkovita niz vjetar.
• Na valovima dolazi do većeg prestrujavanja i zaustavljanja protoka.
• Zbog višeg položaja težišta jedara (CE), stvara se veća sila nagibanja (FH).

 

Izvijenost jedra i upadni kut vjetra

Izvijenost jedra govori kako se upadni kut vjetra mijenja u različitim dijelovima jedra. Upadni kut u donjem dijelu jedra će najčešće biti veći nego u njegovom gornjem dijelu; to znači kako izvijenost raste po visini jedra (slika 3.9). Što je plići gornji dio jedra, to je teže kontrolirati njegovu izvijenost, jer ako se škota popusti i najmanje jedro odmah postaje izvijeno.

Slika 3.9 - Ako je škota pritegnuta, zadnji rub je zatvoren (gore). Popuštanjem škote zadnji rub se otvara i jedro se počinje izvijati (dolje). 

 

Na slici 3.10 možemo vidjeti što je to upadni kut vjetra (α). Upadni kut vjetra (α) govori o kutu pod kojim prividni vjetar dolazi u kontakt s površinom jedra. Upadni kut vjetra (α) je kut između simetrale buma (kada je produžimo prema naprijed) i smjera prividnog vjetra. Ostale kutove koje možete vidjeti na slici smo već spominjali. To su sljedeći kutovi: kut prividnog vjetra (β) i kut zanašanja (λ).

Slika 3.10 - Dok se jedrilica kreće, jedri prema smjeru i brzini prividnog vjetra.
• α predstavlja upadni kut vjetra, a određuje sa kao kut između smjera prividnog vjetra i produžetka simetrale buma.
• β predstavlja kut prividnog vjetra, određuje se kao kut između kursa jedrilice i smjera prividnog vjetra.
• λ predstavlja kut zanašanja, a određuje se kao kut između simetrale i kursa jedrilice.

 

Stvarni i prividni vjetar

Prividni smjer vjetra i prividna brzina vjetra su smjer i brzina vjetra prema kojima se jedrilica kreće određenom brzinom i određenim smjerom. Dobivaju se vektorskim zbrajanjem vrijednosti smjera i brzine pravog vjetra i vrijednosti brzine i smjera naše jedrilice. Stvarni smjer vjetra i stvarna brzina vjetra se mjere u odnosu na kopno, tj. u odnosu na neku točku koja miruje. Mogu se mjeriti i u odnosu na vodenu površinu, no tada se ne smijemo kretati, te na toj vodenoj površini ne smiju postojati značajnije struje.
Kao zaključak možemo reći kako se, dok jedrimo, krećemo prema naprijed uvijek i jedino prema brzini i smjeru prividnog vjetra.

iz knjige "Biti brži"

ing. pom. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.